Domaćin ruskom umjetniku  je Galerija suvremene umjetnosti Charlama, u kojoj je proteklih dana ovaj umjetnik stvarao  svoje radove u sklopu projekta „In Kind Exchange“ (Naturalna razmjena),  sa kojim je stekao svjetsku slavu. Njegova umjetnička i životna priča je vrlo zanimljiva; prije šest godina preselio se u Šangaj u iznajmljen i prazan stan. Skupio je nešto novca i objavio da će slikati portrete za bilo koga tko bi mu zauzvrat dao nešto korisno za opremu stana. Već nakon dva mjeseca stan je bio potpuno uređen! Ovaj eksperiment pretvorio se u pravi projekt razmjene dobara. Počeo je zapisivati životne priče ljudi koji su mu dolazili i fotografirati svaki poklon. Balovin kaže da je najneobičniji poklon koji je dobio u zamjenu za portret bio set bubnjeva.

Od tada je naslikao preko tisuću portreta. Sergej kaže: “Volim upoznavati ljude i volim slikati njihove portrete. Ovaj projekt je dar za mene, i promijenio mi je život – više me nije strah kako ću bez novaca i shvatio sam da se doista može živjeti od umjetnosti.”

Portrete radi kao brze skice crnom tintom. Napravi ih dva – tri, pa “kupac” može sam odabrati onaj koji mu se najviše svidi, a ostale Sergej čuva za svoj portfolio.
O projektu Sergej zaključuje sljedeće: “Sudjelujući u projektu zainteresirana osoba potvrđuje važnost umjetnikova rada. Ja, kao umjetnik, dajem važnost svakom sudioniku, predstavljajući njegov portret i povijest na izložbama. Projekt dokazuje da je moguće ne samo preživjeti, nego i zanimljivo živjeti – i  to bez novaca.”

Uskoro su se za njega počeli zanimati mediji i kolekcionari, pa te Sergej tako postao prava mala umjentička atrakcija. O njemu je opširno pisao najveći svjetski portal Huffington Post, i mnoge tv stanice, što mu je omogućilo da putuje i nastupa po čitavom svijetu. Posljednji godina često ja nastupao u Crnoj Gori, u Dukley Art Centru. Prilikom otvaranja svoje posljednje izložbe u ovome centru, Balovin je o sebi i svom radu izjavio:

„Ovaj projekat je nije samo logični nastavak istorije života bez novca. U njemu je akumulirano ono što sam saznao tokom mojih putovanja. I Klaudija, moja izabranica, dijeli moja gledišta. Zato nas dvoje i jesmo zajedno. Dakle,  mi govorimo o raskoši ka kojoj mnogi teže. Mnogi teže ali je nikada ne dostižu. I samo u posebnim danima, za vrijeme posebnih praznika mogu sebi da je priušte. A svadba je, naravno, takav dan. Zacijelo, najraskošniji praznik. Ali, svejedno, ova raskoš je izvještačena. Ljudi oblikuju dekoracije neumjesno prikrivajući na taj način svoje siromaštvo. Na praznovanje se bacaju ogromni novci, kako bi se demonstriralo bogatstvo porodice, a zapravo taj novac, koji se troši za jedan dan – predstavlja dugogodišnju ušteđevinu. I prije toga dana, i poslije njega ljudi su svejedno živjeli u bijedi. Ili, kao minimum, svakako ne u toj raskoši. I ovo siromaštvo ipak se jasno ocrtava, ono je vidljivo, ne može da se sakrije i mi smo se potrudili da ovo  prikažemo u radovima: limuzina je zapravo patvoreni autobus, a na stolu, između skupih pehara vide se plastične čaše. A i sam sto je zapravo buldožer, čeljust koja proždire sve bez izuzetka, ne praveći razliku između otmenog i drugorazrednog. Dakle, naša poruka je ustvari vrlo jednostavna: raskoš nije tamo gdje je novac, već gdje postoji osjećanje i razumijevanje. Gdje postoji ukus. A do ove raskoši se može doći i bez novca. Raskoš je sloboda. Sloboda od stereotipâ, sloboda od zavisnostî...“.

Sergej Balovin će u sarajevskoj „Charlama“ gostovati narednih 5-6 dana i raditi portrete ljudi koji tu budu dolazili. Zato slobodno ponesite ono što smatrate je vrijedi koliko i njegov portret i trampite svoju robu sa ovim umjetnikom. 

Javno predstavljanje nekih od radova ovoga umjetnika zakazano je za 30.august u sklopu art eventa "Les Randez-vous des amis de l'art" (Sastanak sa prijateljima umjetnosti", u prostoru Galerije suvremene umjetnosti „Charlama“, Skenderija.Specijalni gost ovoga druženja je i Jurij Kobal, ekspert  za EU pitanja kreativne industrije.

DEPO Portal/BLIN MAGAZIN