U otvorenom razgovoru sa urednicom Sanelom Prašović Gadžo Milan Tegeltija na samom početku emisije govorio je o odluci da se zaposlenim u pravosudnim institucijama zabranjuje nošenje vjerskih obilježja:

„Drago mi je što počinjemo s ovom temom jer mislim da nije dovoljno razriješena u javnosti, postoji jedno elementarno nerazumijevanje javnosti za odluku koju smo mi donijeli. Donijeli smo zato što postoji zakon koji to nalaže. U zakonu piše da je sudijama zabranjeno isticanje vjerskih, političkih i nacionalnih obilježja za vrijeme obavljanja njihovih dužnosti. Prema tome, donošenjem zaključka mi provodimo zakon, mi ga ne izmišljamo, mi ne kreiramo neke nove odredbe. Postavljali su mi pitanje da li su žene koje nose maramu manje kvalitetne, ne to ne znači ni da su po automatizmu pristrasne, niti znači da su manje kvalitetni kadrovi, međutim to znači da su one onog trenutka kada konkurišu za poziciju u pravosuđu svjesne da postoje ta ograničenja.“

Na pitanje urednice Prašović Gadžo kakvo je to vjersko obilježje ako je to dio identiteta žene islamske vjeroispovijesti i da li će povući odluku, Milan Tegeltija je rekao:

„To je njeno pravo, ja nemam ništa protiv toga da se svako u svom privatnom životu opredjeljuje na način na koji god želi. Međutim, kada radite u javnoj instituciji, vi prihvatate pravila kojima je ta institucija podvrgnuta, kada konkurišete za poziciju sudije vi ste svjesni da je ta pozicija podvrgnuta određenim ograničenjima. Ona može da se kandiduje i može da bude izabrana na poziciju sudije, ali onog trenutka kada preuzme dužnost ona mora da poštuje pravila profesije, odnosno pravila tog posla.  Vi ste rekli ona je dio identiteta žene muslimanke, prema tome zakon je rekao da je u sudu, nosiocima pravosudne funkcije zabranjeno isticanje vjerskih obilježja. Čim ste rekli muslimanke i čim je to vidljivo vizuelno u sudu po zakonu nije dozvoljno i to nisam ja izmislio, niti su izmislili člnaovi Visokog sudskog i tužilačkog savjeta. Ne vjerujem da ćemo je povući. Odluke na zavise samo od jednog čovjeka, ali vjerujem dok je ovakav zakon na snazi kakav jeste. Možda je pravo pitanje oni koji su napravili zakon da sada porazgovaraju o tome, ali to više nije pitanje VSTS nego za parlamentarce odnosno za Savjet ministara.“

Izbor sudija i tužilaca bila je također jedna od tema emisije Interview20:

„Kada govorimo o izboru sudija i tužilaca mislim da smo tu zadnjih godinu i po dana napravili jedan značajan pomak gdje smo zaista objektivizirali taj proces. Uticaj ljudskog faktora na izbor i imenovanje sudija i tužilaca sveli smo na najmanju moguću mjeru. To znači da 80% ocjene kandidata dolazi na osnovu njegovog, ako ulazi prvi put u pravosuđe kvalifikacionog testiranja, a samo 20% njegove ukupne ocjene koja ga rangira na rang  listi za izbor sudija je rezultat inetervjua, a i taj intervju kada  se vodi je podvrgnut određenim pravilima. Koliko god smo to mogli, jer vi nikad ne možete izbjeći jednu dozu subjektivnosti i nje čak treba da ima jer ako date nekome povjerenje da izvrši izbor nekih ljudi onda treba i subjektivno da procijeni kakvi su to ljudi. Ono što još imamo da uradimo, to su parametri kod napredovanja, tu još nismo napravili pravi posao i nismo ga doveli do kraja. Ovo Vijeće je prije godinu i po dana usvojilo tako jedan strog pravilnik o sukobu interesa. Nakon ovog pravilnika je aposlutno nemoguće da neko ko je rod članu Vijeća bude izabran na neku pravosudnu poziciju. Ako znamo da postoji slučaj tog sukoba interesa da je neko nekom brat, rođak, žena, muž mi nećemo dozvoliti jednu takvu praksu. Ono što moram da kažem, činjenica da je neko nekom dijete ili rođak ne znači da ta osoba po automatizmu treba da bude isključena iz ravnopravne bitke za poziciju.“

Na upit urednice Prašović Gadžo da prokomentira izjavu odvjetnika Josipa Muselimovića o tome da cijela situacija u vezi hapšenja gospodina Radončića i kaznenih djela koja su mu stavljena na teret nisu za razinu državnog suda, Milan Tegeltija je kazao:

„Odvjetnik Josip Muselimović komentirao je cijelu ovu situaciju tako da kaznena djela koja su se stavila na teret gospodina Radončiću nisu za razinu državnog suda, kazna za jedno je novčana, a za drugo 3 godine zatvora. On se bavio pitanjima stvarne nadležnosti sudova, a stvar nadležnosti sudova je nešto što je stvar konkretnog predmeta, a ja kao predsjednik VSTS-a ne mogu da se bavim konkretnim predmetima i ne mogu da se izjašnjavam po tom pitanju.“

U emisiji Interview20 Milan Tegeltija prokomentirao je i upad SIPE sa dugim cijevima u redakciju Dnevnog avaza:

„Nijedna zgrada, nijedan objekat u Bosni i Hercegovini nije zaštićen od procesnih i istražnih radnji ukoliko postoji opravdan razlog da se na tim mjestima mogu pronaći predmeti važni za postupak uključujući i medijske kuće. Ono što treba izbjegavati, što ja ne podržavam je da ukoliko ne postoji razlog koji je opravdan, ukoliko ne postoji mogućnost da se nađu neki dokazi da treba demonstrirati silu. U cijelosti podržavam pravo medija i jedno nezavisno izvještavanje čak i onda kad se s tim medijima ne slažem. Oni moraju dobiti mogućnost da bez ikakvih zastrašivanja i strahova slobodno objavljuju kako vijesti tako i svoje stavove, komentare o svim događajima u društvu. Ukoliko bi takve akcije bilo koga bile urađene kao demonstracija sile moći ili u cilju zastrašivanja medija, zaista to bi bilo suprotno svim demokratskim standardima i ja bih to osudio. Pošto u ovom konkretnom slučaju ne znam šta je rukovodilo Tužilaštvu odnosno Sudu da izda naredbu za pretresanje tih objekata ne mogu da komentarišem, ali ukoliko bi to bio slučaj morao bih to osuditi. Ne znam šta se pretresalo i kakva je bila sudska naredba i koliko je bila opravdana, ali u principu pretresanje novinskih kuća treba izbjegavati ukoliko to baš nije nužno da bi se našli neki dokazi.“

Na pitanje urednice Sanele Prašović Gadžo kako komentira curenje informacija iz Tužiteljstva i kako je gospodin Radončić informaciju o hapšenju saznao od gospodina Turkovića koji je osuđen i leži u zatvoru i prije nego je uhapšen, Tegeltija je rekao:

„Prije toga se dešavala situacija gospodina Dautbašića koji je takođe lišen slobode i određen mu je pritvor, na ročištu gospodina Dautbašića objavljeni su neki transkripti u kojima je pominjan gopspodin Radončić. Ja ne znam da li je to bio motiv za nekog da nasluti da se nešto može dešavati oko gospodina Radončića, možda nije, ja ne mogu da spekulišem, vi morate razumjeti moju poziciju. Vi pojedinačno možete da naslutite neka dešavanja na osnovu vaših privatnih analiza, ne kažem da nije moguće i da je neka informacija iscurila, međutim takođe je moguće da nekom analizom događanja dođe i do nekog zaključka.“

Zašto Sud BiH i Tužiteljstvo BiH zajednički izdaju priopćenja i prozivaju medije da vrše pritisak bila je također jedna od tema emisije Interview20:

„Niko ne govori o tome da je zabranjeno komentarisati dešavanja u društvu uključujući pravosudna dešavanja. To nije zabranjeno, međutim pogrešno i surpotno demokratskim standardima je neko ko obavlja poziciju javne vlasti, ne mediji, sugeriše sudu kakvu bi odluku trebao da dodnese u određenom predmetu. Mediji ne mogu da vrše takvu vrstu pritiska jer oni nemaju taj kapaictet. Oni mogu da vrše jednu drugačiju vrstu pritiska u smislu kreiranja stava javnosti o određenom događaju. Manji je problem kada mediji ispoljavaju svoje stavove kroz svoju uređivačku politiku o određenim događajima koliko je veći problem kada to rade nosioci javne vlasti, izvršne i zakonodavne vlasti.“

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh)