Trudeći se da budu tolerantni i dobri domaćini, građani Sarajeva pokušavaju razumjeti ponekad za naše prostore neuobičajeno ponašanje gostiju. U pismu anonimnog Sararajlije, koje je stiglo na mail DEPO Portala, naš čitatelj opisao je kako doživljava novopridošle turiste.

Njegovo pismo prenosimo u cjelosti:

Poštovani/e,

Posljednjih dana nisam mogao, a da ne primijetim koliko je samo stranih državljana u našoj zemlji. Ništa loše, zar ne? Međutim, moju pažnju zaokupili su državljani bliskoistočnih i država sjevera Afrike, uglavnom oni koji poštuju tzv. šerijatski zakon i sl.

Postali su interesantni svim građanima ali većinom na ne tako ugodan način. Naime, bio sam svjedok kako u jednom tek otvorenom tržnom centru koji važi za jedan renomirani noviji objekat u centru grada, isti ti "turisti" (nazovimo ih tako, mada su njihove tendencije u ovom gradu i državi, čini se, mnogo mnogo drugačije) demoliraju sanitarne prostorije, ne poštuju osnovne norme (bacanje smeća gdje stignu), norme ponašanja za stolom ili hodanja po javnim objektima i površinama, reda u marketima itd.

Upravo sam imao priliku da, šetajući sa suprugom na Vrelu Bosne ugledam jednu krajnje ljudski apsurdnu situaciju u kojoj jedna takva porodica boravi na "nedozvoljenim" (ili su bar važile tako) zelenim površinama, a ženski član te porodice doslovno KUHA ručak i kafu na BRANI rijeke, a uz to još i sjede na teškim ćilimima perzijanerima tako da iza njih ostaju samo jame od nekadašnje bujne trave.

Nedaleko stoji čuvar kojeg sam upitao zašto to rade kada je nedozvoljeno, on je samo odgovorio kako oni ne čine ništa loše, a kada sam spomenuo već navedene aktivnosti kojima su bili okupirani samo je šutio i okrenuo glavu.

Malo poslije, uočio sam ženu koja je opet na zelenoj površini raširila nešto nalik prostirci za jogu i vrši religijski obred - klanjanje na skoro samom ulazu u toalet.

To je samo djelić onoga što sam u jednom danu primijetio, a da ne govorim o svemu što sam vidio proteklih mjeseci pa i godina. Ne mogu da se načudim u šta su se grad i država pretvorili.

Svaki se stambeni projekat svodi na finansiranje iz nekih maloazijskih, arapskih i kojekakvih budžeta, a sve u namjenu njihovim stanovnicima.

Mi nismo praznoglav narod da ne shvatamo činjenicu da su njihove težnje pročitane u trenutku kada su se masovno počeli prodavati stanovi u nekim najnovijim naseljima, dizati kuće u prirodi (Ilidža je puna izgrađenih, poluizgrađenih ili planiranih stambenih objekata u izgradnji). Znamo da su došli iz područja žedni vode i hladovine, ali to nije razlog da nas građane potiskuju svojim, da se tako izrazim, beternim načinom života namećući ga nama koji smo ipak (ili koliko sam svjestan) dio Starog kontinenta.  

Htio bih i da šira javnost vidi šta nam se dešava i da pokušamo protresti ramena onima na vrhu, jer nećemo dozvoliti da se naša pokoljenja doslovce grabe za svoje mjesto u svojoj dedovini ili kako god, u SVOJOJ državi.

Anonimni isfrustrirani Sarajlija

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/dg)