Pismo Feđe Isovića prenosimo u cjelosti:

Čitam, tvrde istoričari na stranici Trebinjelive, kako je Trebišnjica sveta rijeka. Ona je, kako zaključuju, pored rijeke Jordan druga sveta rijeka na svijetu. To bi bilo lijepo, još jedna zanimljivost našeg grada. Interesantan članak, nema govora.

Isto tako mi je bilo interesantno kada sam ovo ljeto prijatelje iz Sarajeva odveo u Muzej Hercegovine u Starom gradu u Trebinju. Sve fino, sve kataloški uredno posloženo, ideš kroz vijekove, godine po spratovima... Samo je jedan problem, nedostaje nekih 500-tinjak godina!

Ne znam kako kustosi trebinjskog Muzeja nemaju bar osjećaj nelagode kada čuju za muzej Despića kuću u centru Sarajeva, muzej koji nam slikovito objašnjava kako su živjeli bogati Srbi, članovi uvažene trgovačke porodice Despić?! Ništa manje uvažene nego porodica Resulbegović iz Trebinja.

 
Ponosan sam na Trebinje, ali sam osjetio stid pred prijateljima koji su takvo falsifikovanje istorije, koje rade moji sugrađani, doživjeli kao nastavak akcije u kojoj je srušena Begova kuća.

Gledajući postavku Muzeja, zaključujemo, u Trebinju nisu nikada živjeli, recimo, Resulbegovići. Ne znam kako kustosi trebinjskog Muzeja nemaju bar osjećaj nelagode kada čuju za muzej Despića kuću u centru Sarajeva, muzej koji nam slikovito objašnjava kako su živjeli bogati Srbi, članovi uvažene trgovačke porodice Despić?! Ništa manje uvažene nego porodica Resulbegović iz Trebinja.

Drugim riječima, teško je vjerovati ovdašnjim naučnicima-istoričarima. I jednim, i drugim, a bogami i trećim... U tom svjetlu čitam i onaj članak o Trebišnjici kao svetoj rijeci, uz ogradu da možda i griješim dušu prema autorima.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)