„Bojim se da će se bošnjaštvo vrlo brzo morati braniti od ovih novih Bošnjaka.“

Ovako je pisao rahmetli Adil Zulfikarpašić prije 20 godina, kada je ukazivao na ozbiljnu opasnost da je njegova tadašnja stranka SDA krenula u desno - u totalno vjersko.

Napuštajući projekt kojeg je i sam osmislio, čovjek koji je godinama prije rata iz emigracije ukazivao na potrebu nacionalne renominacije bosanskih muslimana, kao i na njihovo pravo na vlastitu državu, naglasio je tada da se stranka SDA polako pretvara u militantno-vjersku organizaciju, da ti radikalni stavovi “ne predstavljaju samo jedan prateći element ponašanja stranke, nego dobivaju političko utemljenje“, te kako je to što je tadašnje rukovodstvo SDA podrazumijevalo pod bošnjaštvom, bio zapravo „put za izolaciju muslimana, a nikako evropsku integraciju".

Njegova politička eliminacija za SDA predstavljala je ključni faktor za uspostavljanje i dugoročno održavanje feudalnog sistema prema kojem će nekolicina muslimanskih familija begovskog porijekla zavladati svim resursima ove zemlje. Zulfikarpašić je kao svjetski intelektualac i uspješni biznismen, potpredsjednik Internacionalne liberale, krovne svjetske liberalne organizacije na čijim vrijednostima i djelovanju se temelji današnja Evropa, bio jedina stvarna opasnost za neometanu pljačku od strane tzv. „begovskog staleža u BiH“, koji su prema Rusmiru Mahmutčehajiću „bošnjaštvo jedino vidjeli kao opravdanje i potporu za neku svoju ekskluzivnu i privilegiranu poziciju u politici i kulturi muslimana“.

 
Danas, 21 godinu nakon historijske nacionalne renominacije bosanskih muslimana 1993. godine u Holiday Innu, nakon dugogodišnje vladavine „begovskog staleža“, BiH se nalazi na socijalnom i ekonomskom dnu Evrope, dok su Bošnjaci postali taoci taldžijske i radikalne proerdoganske kolonijalne politike Bakira Izetbegovića i njegovog rođaka Zlatka Lagumdžije.

Svjesni da su svojim „ekskluzivnim“ dugogodišnjim djelovanjem napravili možda nepopravljivu štetu u kontekstu podizanja i održavanja svijesti prema bošnjaštvu kao nacionalnoj identifikaciji bosanskih muslimana, Izetbegović i Zlatko su krenuli u sistematsko promoviranje i širenje turskog nacionalizma u BiH.

Oni kojima u narednom periodu budu puna usta ujedinjena BiH, najveći su krivci što je ona duboko podijeljena. One kojima budu puna usta Palestine i Gaze, najmanje zanima patnja i nepravda koja se dešava nevinim palestinskim civilima. Sve je to dio dobro uštimane predstave trougla Zlatko-Bakir-Dodik, koji evidentno strahuju od izbornog poraza, svjesni da je pravna država na pragu Bosne i Hercegovine, što za njih predstavlja ograničenje vremena izvan zatvorskih ćelija.

U jeku novog hladnog rata koji je uveliko krenuo, Bosna i Hercegovina se nalazi na historijskom i koncepcijskom raskršću između euro-atlanskih integracija i liberalno-građanske opcije na jednoj strani i erdogansko-iranske vjersko-nacionalne opcije na drugoj. U oktobru građani ove zemlje neće birati SBB ili DF, SDP ili SDA, ili nekog petog, nego će birati stabilizaciju međunacionalnih odnosa i evropski put ili će birati postojeći feudalni sistem „begovskog staleža“.

Mark Twain je jednom napisao da ako čovjek bude radio što je uvijek radio, dobit će što je uvijek dobijao. Ovo nikad neće biti više istinito nego što će biti na oktobarskim izborima u BiH.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, a ne stavovi DEPO Portala.

Molimo čitaoce da se u svojim komentarima suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. DEPO Portal zadržava pravo da takve i slične komentare ukloni bez najave i objašnjenja.

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook