INTERVJU/ 'PIPS, CHIPS & VIDEOCLIPS' UOČI KONCERTA U SARAJEVU

Gladan čovjek je očajan čovjek, ali njegove demonstracije će s više ili manje krvi biti amortizirane. Revolucija je, ipak, nešto drugo!

Arhiva05.03.14, 17:59h

Uoči koncerta popularnog hrvatskog benda 'Pips, Chips & Videoclips' u sarajevskom City Pubu, u četvrtak, 6. marta, DEPO Portal donosi intervju sa frontmenom gruope Dubravkom Ivanišom, koji govori o angažiranoj muzici u današnjem vremenu, koncertu u Sarajevu, ali se osvrće i na pobunu gladnog čovjeka u svijetu beskrupuloznog kapitalizma, u kome ona nema šansi za uspjeh

Dubravko Ivaniš, Pips, Chips & VideoclipsRazgovarao: Mirza GAZIBEGOVIĆ

Grupa 'Pips, Chips & Videoclips' jedinstvena je pojava na hrvatskoj muzičkoj sceni; stilski raznovrsni, tematski provokativni i vizuelno atraktivni – pravi su primjer modernog pop sastava. Svojom karijerom pokazuju kako je moguće izdići se iznad uskih okvira sredine u kojoj su nastali i stvarati muziku i “predstavu” na svjetskoj razini.

Naprosto, riječ je o bendu koji profesionalnost uzima kao svoj “modus operandi”, uvijek spremnom ispuniti očekivanja publike, bez obzira na okolnosti. Uoči njihovog koncerta u sarajevskom City Pubu u četvrtak, 6. marta, DEPO Portal donosi intervju sa frontmenom benda Dubravkom Ivanišom

"Walt? je, sada se već može sa sigurnošću reći, jedna od najprihvaćenijih vaših ploča. U čemu vidite razloge što su prethodna dva studijska albuma imala polovičnu prihvaćenost?
 

Zaista ne znam zašto bi naše ploče bile (u)opće prihvaćene? Zašto bi to bilo za nas trebalo biti dobro ili značajno? Mene ne privlači baš ništa opće prihvaćeno. Ni Walt u tome nije iznimka. Walt je namjerno riješen određene metaforike koja  je na spomenutim ranijim pločama bila naprosto ispred svoga vremena. Walt ne pretendira biti avangardnim, on je slonovsko stopalo, temelj i ono što se u literaturi naziva „solid gold“.

Možete li zamisliti budućnost u kojoj su "Drveće i rijeke" i "Pjesme za gladijatore", ako ne bolje, onda barem jednako prihvaćene kao i "Walt"?

Plasiranje određene politički plitke prvoloptaške poruke kroz pjesmuljak uvijek je bilo, pa i danas je komercijalno i ljepljivo sloju nesvjesnih, siromašnih i neukih. Mahanje „istinama „i „pravdom“. Od toga sam umorniji nego od zadnje kafanske cajke.

Uvijek zamišljam, zapravo promišljam jedino budućnost u kojoj mi sve što sam do sada napravio na nekoj dnevnoj osnovici i nije bitno, nego mi je bitno ono što upravo radim i fokusiram se na to što ću raditi sutra. Na pjesme, kako tuđe tako i moje, drugačije će se gledati kroz 10, pa i kroz 30 godina. Znate, budućnost percepcije pjesama, budućnost doživljaja albuma je jedna vrlo široka vremenska kategorija.

Prije deset godina pjevali ste „romantična ljubav, polulakiran leš“, da bi na "Waltu" zavapjeli „vjeruj u ljubav“. Čak si u jednom intervjuu izjavio da je „Walt opsesivno kompulzivna ljubavna ploča“. Ljubav kao zadnje utočište ili...?

O, da!

Koliko danas ima smisla baviti se angažiranom muzikom? Je li to ikad imalo smisla?

Ono što primjećujem je da je plasiranje određene politički plitke prvoloptaške poruke kroz pjesmuljak uvijek bilo, pa i danas je komercijalno i ljepljivo sloju nesvjesnih, siromašnih i neukih. Mahanje „istinama „i „pravdom“. Od toga sam umorniji nego od zadnje kafanske cajke.

Ovo proljeće obilježila su „dešavanja naroda“ u Ukrajini i BiH. Mislite li da su danas suštinske promjene moguće i na koji način?

Mi smo moralno, ekonomski i politički atrofirana zona, ekonomski ovisna o drugima, a time politički manipulirana iz centara svjetske moći. Vatra će se stoga ovdje uvijek izvana gasiti po potrebi, ukoliko i kada moćnici procjene da im naše ponašanje sjebava biznis.

Ne, suštinski se ništa bitno neće promijeniti u bliskoj budućnosti. Mi smo moralno, ekonomski i politički atrofirana zona, ekonomski ovisna o drugima, a time politički manipulirana iz centara svjetske moći. Vatra će se stoga ovdje uvijek izvana gasiti po potrebi, ukoliko i kada moćnici procjene da im naše ponašanje sjebava biznis. Ulaskom nekadašnjih država ex Yu u područje Europske unije uslijedit će dugotrajni proces asimilacije stanovništva i i prilagodba određenim nama nepoznatim ustrojima. Ljudi koji će steći verificirana znanja sudjelovat će u toj zajednici kao ravnopravni građani; ostali, koji ta znanja ne pojeduju, ostat će roblje.

Koji „majstori“ su nam potrebni da bismo napravili generalni „popravak“ u regiji?

Regija nije neovisno pozicionirano društavo koje o ičemu može samostalno odlučivati. Kratkoročno, a bojim se i dugoročno, ne postoji snaga koja će nas  izvući iz gliba, niti držim da je moguće da u ovakvim okolnostima sama po sebi nikne. Mi smo, kao dijelovi  bivšeg istočnog bloka kolateralne žrtve trendova svjetkog premještanja centara moći i kapitala. Na šahovskoj tabli postoje Ameri, Rusi i Kinezi. Ovo ovdje je ispod radara.

Gdje vidite glavne uzroke nezadovoljstva građana?

Novonastale države dubinski su po vertikali zasnovane na pljački i kriminalu. Posljedično ljudi ostaju bez budućnosti, bez nade, jednostavno – gladni su. Gladan čovjek je očajan čovjek. Do sporadičnih većih nemira i demonstracija može i mora doći, ali one će s više ili manje krvi  biti amortizirane. Revolucije su ipak jedna sasvim druga kategorija, one podrazumijevaju smišljeno vođenje, organizaciju, ideologiju. Stvar je u tome da je divlji kapitalizam umrtvio mehanizme osmišljene pobune jer ista ne može biti usmjerena protiv određenih osoba već protiv sistema koji ih producira, a to nikako ne može igdje na svijetu biti uspješno samo na lokalnoj razini. Umirućem kapitalizmu krizna žarišta su hrana, tako da mu sranja kakva se dešavaju jako dobro konveniraju.

Kroz Vašu karijeru primjetno je da ste se „igrali“ sa formatima izdavanja (dvd-albumi, usb diskografija, konceptualni albumi...), te da tu u regionalnom kontekstu prednjačite. Rijetki su formati u kojima se niste okušali - razmišljate li još uvijek o dvostrukom albumu ili više razmišljate o kraćim formatima (Ep, single)?

Stvar je u tome da je divlji kapitalizam umrtvio mehanizme osmišljene pobune jer ista ne može biti usmjerena protiv određenih osoba već protiv sistema koji ih producira, a to nikako ne može igdje na svijetu biti uspješno samo na lokalnoj razini. Umirućem kapitalizmu krizna žarišta su hrana, tako da mu sranja kakva se dešavaju jako dobro konveniraju.

Realno je da u budućnosti imamo album i pripadajuću multimediju na nekakvoj aplikaciji za smartfhone ili slično. To bi mi s artističkog gledišta bio veliki izazov napraviti. Prilično se debilno osjećam izdavajući cd-e jer konzumenti su em potpuno fokusirani na digitalnu krađu em uopće nemaju cd playere u novijim gadgetima.

Je li budućnost muzičkog izdavaštva u digitalnim izdavačima i servisima tipa Spotify ili Deezer? Ko će u tom razvoju stvari izvući deblji kraj: izdavači ili izvođači?

Spoti fy i Deezer su sadašnjost i jedini aktivni kontrapunkt pirateriji, pogotovo kad govorimo o regiji. Generalno, ogromna je diskrapancija izdavača i izvođača po pitanjima sharea honorara s digitalnih servisa jednostavno zato što se ovdje izdavači ponašaju kao da je rano 19. stoljeće, ne shvaćajući da  više nisu u poziciji da bezumno deru kožu izvođačima i autorima kao u vrijeme fizičkih dućana i fizičke distribucije koja je imala svoju cijenu i bila uteg. Danas tih izdataka nema, a izdavači i dalje inzistiraju na shareu kao da se ništa u međuvremenu nije dogodilo. Pritom im najkomercijalniji izvođači bježe iz gnijezda ne želeći potpisivati takve pizdarije od ugovora. Cijeli taj lanac, izdavači, mediji s kojima su u dealu i formatirane radio stanice na koje možeš stići samo preko izdavačkih dealova jedno je ogromno govno koje smrdi odavdje do Jupitera. Sva ta ekipa koja je navikla zarađivati na tuđoj muci, uzimati mnogo, a ni za što, postavljati robovlasnička pravila igre sada se maltene bavi otvaranjem pekarnica samo da bi preživjeli. Problem je regionalnih šerifa da nemaju pojma o poslu koji rade, bahati su i u ovom trenutku kad kao Godzille na samrti lopataju repovima prilično su opasni.

Šta možemo očekivati od "Pipsa" u četvrtak?

Mi smo rokenrol bend prvenstveno, old fashioned tipa, dakle svjesni svoje uloge u povijesti, ali isto tako i dugogodišnje minorne komercijalne pozicije. Mi postojimo zato da bi ovaj svijet bar na dva sata koncerta u nekom gradu pred nekim ljudima bio – normalan. Ili se barem učinio normalniim. To je stvarno ogroman zadatak i mi ćemo dati sve od sebe u Citiy pubu svirajući cijelog Wallta i ostatak giga najpoznatije songove karijere da tu misiju izvršimo kako spada. Vidimo se!

(DEPO PORTAL)