Bešćutnost države

Jedan poznati domaći tužilac svojevremeno je rekao da se, kada država ubija, počinioci nikada ne pronalaze. Teško se oteti utisku da je upravo ovo odgovor na nikada riješenu misteriju Ugljenove smrti, koja i danas, poput aveti, lebdi nad Sarajevom.

U ekskluzivnom razgovoru za "Dnevni avaz", Ugljenova supruga Davorka kaže da je današnji dan za nju i njenu djecu samo još jedno surovo suočenje s bešćutnošću državnih organa BiH, koji deceniju i po ne žele službeno posvjedočiti šta se to s Nedžadom dogodilo tog kobnog 28. septembra 1996. godine u Prijedorskoj ulici u sarajevskom naselju Aneks.

- Strašno jeste, ali za državu BiH Nedžad Ugljen je 28. septembra 1996. umro, a nije ubijen, kako je to vidio cijeli svijet!  Da, ako niste znali, punih 15 godina lutam od vrata do vrata da mi izdaju zvanični dokument koji bi potvrdio istinu o Nedžadovoj smrti, odnosno o njegovom ubistvu. Ali, gdje god dođem, nailazim na šutnju, na aroganciju. Kao da je Nedžada nasred ulice pokosio infarkt srca, embolija pluća ili neka slična bolest od koje se naprijeko umire - započinje svoju dramatičnu ispovijest Davorka Ugljen, smatrajući da će i ova priča odgovorne za ubistvo njenog supruga "taknuti koliko i lanjski snijeg".

Ova nekadašnja uposlenica Ambasade BiH u Austriji, danas sa kćerkom i sinom živi u Sarajevu od penzije koju je dobila po osnovu rada svog supruga. Dugo je ona bila tek 180 KM!

- Ovi u AID-u izdali su mi potvrdu da je Nedžad umro! Velim im: "Pa, on je ubijen na poslu i zbog posla." A oni sliježu ramenima odgovarajući da ne mogu napisati da je ubijen na poslu, jer je bila subota i da je za njih on samo umro!? Onako... Zaključili su mu radnu knjižicu i kazali da sama tražim penziju. Samo što me nisu izbacili iz službenih prostorija.   Od početne penzije od 180 KM, danas je ta penzija izašla na malo više od 400 maraka. Baš kao da je Nedžad radio za agresore na BiH, a ne činio sve da država bude državom - priča Davorka.

Ugljenova udovica napominje da je mnogo puta kucala na vrata istražnih organa, ali da nema naznake da bi nalogodavci i izvršioci ubistva njenog muža mogli ikada biti procesuirani. Sluti, kaže, da se to nikada neće dogoditi, jer, najvjerovatnije, to "mnogima koji danas vode državu nije u interesu". Mnogo govori i činjenica da porodica nikada nije dobila nijedan lični predmet ubijenoga, uključujući i odijelo, tašnu i dokumente koje je imao kod sebe.

- Nedžada niko nije ubio zato što je pogrešno parkirao vozilo ili što je učestvovao u kafanskoj tuči. Ubijen je zbog posla koji je radio. Dođem u kancelarije AID-a u kojem je bio zaposlen, tražim potvrdu o ubistvu, a oni mi kažu: "Tvoj muž imao je ljubavnicu." Velim: "Neka je imao, i vi imate ljubavnice, ali ja hoću da znam ko ga je ubio!" Zbog takvih pitanja doživjela sam da su me neki od njegovih kolega izmarškali i istjerali iz službenih prostorija.

Možete li zamisliti da su, osim što su napisali da je "umro od posljedica povreda van posla", u njegovoj radnoj knjižici naveli i da je radio do maja 1997. godine!? A on je, kako znate, ubijen 28. septembra 1996. Tada sam shvatila da to Služba namjero radi kako bih se ja bavila statusnim pitanjima svoje porodice, odnosno kako ne bih imala vremena tražiti odgovore na pitanje ko ga je, zaista, ubio - ogorčena je naša sagovornica.

Poruka šefa

Nadalje, Davorka tvrdi da sve što je radio njen muž, radio je "jer je to država od njega tražila".

- Kada sam otišla Nedžadovom šefu (Kemal Ademović, direktor AID-a, op. a.) da tražim odgovore na neka pitanja, rekao mi je: "Ja sam Nedžadu zahatario jer je radio iza mojih leđa." Pitam ga šta je to što mu je moj muž radio iza leđa, a on mi kaže: "Radio je za Haški tribunal." Nisam mogla doći sebi. Pa, nije Haški tribunal zločinačka organizacija. Od vrlo kompetentnih ljudi saznala sam da je Nedžad radio komplicirane istrage za koje se interesirao Haški tribunal. Možda upravo to nekome i nije odgovaralo - kazala je Davorka Ugljen.

Ugostila sam Nežadovu navodnu ljubavnicu

- Stalno su me Nedžadove kolege, pa i zvanični državni organi, udarali pričom da je on imao ljubavnicu i da je, bajagi, to uzrokom njegove smrti. Računali su na žensku psihologiju po kojoj bih ja, nakon što sve to saznam, trebala dići ruke od traženja istine o suprugovoj smrti. Jednog dana ja sam ženu na koju su oni upirali prstom pozvala kući i s njom razgovarala. I ja i moja djeca. Tada sam svima začepila usta. Nažalost, sve ove godine borbe ostavile su traga na moje zdravlje - kaže Davorka. 

Kako su Ugljenova djeca postala neprijatelji

Dok se prisjeća vremena borbe za istinu o smrti svog supruga, Davorka ne krije gorčinu što skoro niko od Nedžadovih kolega ne samo da za sve ove godine nije pokrenuo stvarnu istragu o njegovom ubistvu nego se i prema njegovoj porodici odnose kao prema neprijateljima države i naroda.

- Kada je moja kćerka konkurirala na jedan posao u državnoj administraciji, pitali su je: "Je li ti Nedžad otac?" Ona, ne znajući da će joj to biti eliminatorni podatak, ponosno kaže da jeste. Naravno, ne samo da nije dobila taj posao nego dugo nakon toga nije mogla nigdje raditi. Godinama mi je i sin bio na evidenciji Zavoda za zapošljavanje, da bi ga na intervenciju jedne novinarke zaposlio privatni poduzetnik u Sarajevu, inače Nedžadov nekadašnji saradnik. Ne žalim se ja na to kako i od čega živim, već se žalim na odnos zvanične države prema ubistvu Nedžada Ugljena, posebno onih koji su tada bili u državnom vrhu i kojima je Nedžad kroz svoj posao polagao račune - ističe Davorka.

Omićević: Predmet "Ugljen" i dalje otvoren

Portparol Kantonalnog tužilaštva Sarajevo Jasmina Omićević izjavila je da se slučaj ubistva Nedžada Ugljena vodi kao predmet "protiv nepoznatog izvršioca" i da spada u kategoriju "neriješenih ubistava".

- Tužilaštvo je poduzelo niz istražnih radnji. Te radnje, međutim, nikada nisu polučile nekim konkretnim rezultatom u smislu utvrđivanja identiteta izvršioca. Predmet je i dalje otvoren - kazala je Omićević.

Avaz/DEPO PORTAL/a.k.