DEPO FELJTON/SLUČAJ 'FRIGOS' - OBRAZAC ZA ORGANIZOVANU PROPAST BH. PRIVREDE (V)

Babo, doveli su nas da vas protjeramo iz fabrike, jer kažu da ste banditi!

Arhiva06.07.12, 15:48h

'Ubice su bile moćnije', rekao je u svojoj ispovijesti Fahrudin Hasić, bivši električar u Frigosu i ogorčeni borac za pokretanje proizvodnje u fabrici koja je imala sve šanse da uspije, ali je u čemernoj BiH unaprijed bila osuđena na smrt. Nove prevare i novi prevaranti u čerupanju čelićkog Frigosa u petom nastavku feljtona Hasana Hadžića

hasan hadžićPiše: Hasan HADŽIĆ

Općinsko rukovodstvo, na čelu sa načelnikom Seadom Muminovićem, vidjelo je u prinudnom povlačenju „Cenexove“ ekipe (izgon direktora Agića od strane radnika) svoju šansu da konačno preuzmu kontrolu nad čelićkom fabrikom. Muminović u medijskim nastupima propagira spremnost općine da obnovi proizvodnju, vrati radnike na radna mjesta i obezbijedi otkup voća od lokalnih poljoprivrednika. Ta kampanja dobija podršku i kantonalne vlasti, a ulogu spasitelja dobija novoformirano općinsko preduzeće Berivit. Njegov direktor i članovi Upravnog odbora su vijećnici Općinskog vijeća.

Ulaz u fabriku Frigos
NOVO IME ZA NOVE PREVARE: U maju 2002. godine, pod žestokim političkim pritiskom sa općinskog i kantonalnog nivoa, pravdanim dolazećom sezonom otkupa 2002. godine, uoči samog uvođenja stečaja u Fruteksu njegov VD direktora Almir Pirić i stečajni upravnik Frigosa Hamdija Muratović potpisuju sa direktorom 'Berivita' Fahirom Subašićem ugovor kojim ta firma zakupljuje pogon i opremu na rok od šest mjeseci.

U maju 2002. godine, pod žestokim političkim pritiskom sa općinskog i kantonalnog nivoa, pravdanim dolazećom sezonom otkupa 2002. godine, uoči samog uvođenja stečaja u Fruteksu njegov VD direktora Almir Pirić i stečajni upravnik Frigosa Hamdija Muratović potpisuju sa direktorom 'Berivita' Fahirom Subašićem ugovor kojim ta firma zakupljuje pogon i opremu na rok od šest mjeseci.

Ushićeni ministri i ogorčeni radnici

Mjesec dana kasnije, na manifestaciji Dani jagodičastog voća u Čeliću, već pominjani Alijansin ministar poljoprivrede Tomo Babić će nadahnuto zboriti o Berivitu, skoro kao i Edhem Bičakčić o Fruteksu prije pet godina: "Projekat Berivit, koji vašoj fabrici donosi oživljavanje proizvodnje, Vlada TK-a će maksimalno podržati svojim sredstvima za razvoj poljoprivrede.“

Za razliku od kantonalnih zvaničnika, radnici nisu bili ushićeni. Mirsad Bećirović, koji je u septembru 2001. godine predvodio štrajk za smjenu direktora Agića, uprkos prijetnjama novih vladara u fabrici da „ne talasa“, ovako je ocijenio projekat općinskog rukovodstva:  

- Tvorci  Berivita propagiraju da je to firma koja će donijeti sreću narodu. Ja nikakve sreće ne vidim. Prema ugovoru o zakupu trebali su da zaposle 160 ljudi koji su uvođenjem stečaja ostali bez posla. Za sada nema ništa od toga. Nema otkupa, nema finalne proizvodnje, samo peremo liniju i vršimo remont. Sve je ono nekakav sitni šverc iza paravana. Izgleda da je mnogima u interesu da se ime Frigosa uništi. Sud bi morao drugačije djelovati, ovdje nema vremena za gubljenje..         

Fahrudin Hasić, bivši električar u čelićkoj fabrici i jedan od njenih poratnih obnovitelja, koji je bio prinuđen da u odmaklim godinama uhljebljenje nađe u Sloveniji, dao je svojevremeno najalarmantniju definiciju novog općinskog preduzeća: „Berivit je bio samo ime nove prevare i novih prevaranata!“ I iskustva stečajnih uprava u Frigosu i Fruteksu savršeno se podudaraju sa ovom Hasićevom ocjenom.

Uzaludne krivične prijave

Fahrudin Ćehajić

FAHRUDIN ĆEHAJIĆ - NISU HTJELI DOKAZE: "I nakon deset godina tužilaštvo nije otkrilo ko je otuđio jagode! Pa svi to znaju, samo tužilaštvo ne zna.,, Čovjek iz Berivita, općinske firme, je to priznao, a kako i ne bi kad smo obili njegov sto u dijelu firme koju je privremeno koristio Berivit i našli skinute etikete Frigosa. Imali smo zapisnik o tome, ja sam dao izjavu i nakon svega čovjek se mora pitati je li uloga tužilaštva da kriminal skriva ili otkriva.“

Hamdija Muratović, stečajni upravnik Frigosa podnosi u oktobru 2002. godine Općinskom tužilaštvu Tuzla, koje pokriva i općinu Čelić, krivičnu prijavu „protiv nepoznatih počinilaca, radno angažovanih u  D.O.O. Berivit, koji su otuđili smrznuti poluproizvod (mark jagode) u vrijednosti od 25.904 KM“. On takođe prijavljuje grupu osoba koje se predstavljaju kao tobožnje sindikalno rukovodstvo radnika, premda firma u stečaju ne može imati sindikalnu organizaciju, a koje organiziraju u krugu tvornice razne skupove bivših radnika i drugih građana. Upozorava da se time onemogućava rad stečajne uprave, a posebno na pripremi i organizovanju proizvodnje. Iz tužilaštva nije bilo nikakvog odgovora stečajnoj upravi.

Ovih dana smo zatražili odgovor u Kantonalnom tužilaštvu u Tuzli kakva je sudbina pomenutih prijava upravnika Muratovića od prije deset godina. Za slučaj krađe kaše od jagode rečeno nam je da se kod njih u arhivi i dalje vodi kao (ne)djelo „nepoznatih počinilaca“. A još nam je neoficijelno rečeno da je upravnik Muratović stalno nešto prijavljivao, što valjda treba da devalvira ozbiljnost njegovih obraćanja, umjesto da bude pohvaljen, jer svaki stečajni upravnik po preuzimanju preduzeća dobija i pisano upozorenje iz tužilaštva da je po službenoj dužnosti obavezan prijaviti svaku spornu radnju.    

Koga štiti tužilaštvo?

Fahrudin Ćehajić je šokiran činjenicom da i nakon deset godina tužilaštvo nije otkrilo ko je otuđio jagode: „Pa svi to znaju, samo tužilaštvo ne zna. Ja sam u to vrijeme rekao inspektoru i ko je to uradio i po čijem nalogu. Čovjek iz Berivita, općinske firme, je to priznao, a kako ne bi kad smo obili njegov sto u dijelu firme koju je privremeno koristio Berivit i našli skinute etikete Frigosa. Imali smo zapisnik o tome, ja sam dao izjavu i nakon svega čovjek se mora pitati je li uloga tužilaštva da kriminal skriva ili otkriva.“

Opet ćemo vratiti hronološkom toku radnje: Krajem 2002. godine nastavljena je kampanja pritisaka iz općinske i kantonalne vlasti na rad stečajnih uprava Fruteksa i Frigosa. Direktor Fruteksa Džemal Didić u izvještaju Stečajnom vijeću Kantonalnog suda u Tuzli početkom novembra 2002. godine, između ostalog, upozorava na „ultimatume vaninstitucionalno organizovanog dijela radnika, a koji su inspirirani i logisticirani od čelnika općine Čelić“. Stečajno vijeće, dakle sudsko tijelo, usvojilo je Didićev izvještaj, ali su destrukcije u čeličkoj fabrici, u režiji općinskog rukovodstva,  nastavljene nesmanjenim intenzitetom.

Na neozbiljnost projekta Berivit pečat je stavilo to što se njegovi predstavnici nisu ni pojavili krajem oktobra 2002. godine na sastanku zajedničke komisije za povrat imovine koju su od Frigosa i Fruteksa uzeli pod zakup, uz obaveze da pokrenu proizvodnju koju nisu pokrenuli, te da redovno plaćaju mjesečnu zakupninu, a nisu uplatili ni marku.

Poslednja šansa za Frigos

Međutim, propali pokušaj općinskih rukovodilaca da pomoću ove instant - firme preuzmu tuđu fabriku, nije umanjio njihovenezajažljive apetite. Oni su na poguban način kulminirali upravo kada se pojavila najveća i ujedno poslednja šansa za spas fabrike. Naime, u februaru 2003. godine stečajni upravnik Frigosa Hamdija Muratović javnosti je obznanio optimističnu informaciju da je Frigos, iako u stečaju, uspio pokrenuti proizvodnju na dvije linije, ali istovremeno uputio i upozorenje da bi „kolektiv puno brže napredovao da se vještački ne stvara negativna atmosfera, jer strateški partneri ne žele saradnju u takvim okolnostima".

Hamdija Muratović
HAMDIJA MURATOVIĆ, STEČAJNI UPRAVNIK FRIGOSA: Bio je to jedinstven slučaj u BiH da je za vrijeme stečajnog postupka obnovljena proizvodnja sa dobrim izgledima za se namire povjeritelji i da se preduzeće iz stečaja vrati u normalno poslovanje, a cijeli Čelić živne k'o nekad. Ali, ta mogućnost je predstavljala veliku opasnost za maglovite planove općinske vrhuške; „crvenu maramu“ koja se morala ukloniti ne birajući sredstva.

Bio je to jedinstven slučaj u BiH da je za vrijeme stečajnog postupka obnovljena proizvodnja sa dobrim izgledima za se namire povjeritelji i da se preduzeće iz stečaja vrati u normalno poslovanje, a cijeli Čelić živne k'o nekad. Ali, ta mogućnost je predstavljala veliku opasnost za maglovite planove općinske vrhuške; „crvenu maramu“ koja se morala ukloniti ne birajući sredstva.

Matija Gubec – sindikalni lider

„Nisam više Matija Gubec, sada sam sindikalni lider!“, prkosno je u to vrijeme uzviknuo estradni umjetnik i bivši kuhar Frigosa Mehmedalija Muratović Ćopak sa specijalne pozornice ispred čelićke fabrike, obznanjujući čelićkoj i široj javnosti da je dotadašnja seljačka buna prerasla u institucionalni radnički protest. Upozorio je još da će radnici ispunjenje svojih prava, ne navodeći i ne znajući koja, ispred tvorničke kapije čekati do sudnjeg dana.

„Umjetniku“ niko nije ni pokušao da objasni - a i da jest, teško bi u tome uspio – da on više nije zaposleni radnik i da preduzeće u stečaju ne može imati sindikalnu organizacju. On i grupa bukadžija su, kao klovnovi općinskog rukovodstva, zapravo ometali ulazak sirovina i izlazak roba iz fabrike, kako bi rastjerali poslovne partnere i onemogućili nastavak mukotrpno obnovljene proizvodnje. Ćopkova družina svako malo se probijala u tvornički krug, prečešljavala knjigovodstvenu arhivu, vršila inventar roba i sirovina, prijetila linčom stečajnim upravnicima itd. Diverzije bi trajale sve dok iz Tuzle ne dođe specijalna policijska jedinica i  vrati ih na "početne položaje“.

Babo, moramo vas istjerati!

Fahrudin Hasić
FAHRUDIN HASIĆ - AGONIJA ČELIĆKE FABRIKE: Bivšem Frigosovom električaru Fahrudinu Hasiću, članu grupe koja je pokrenula proizvodnju i pripremala uslove za povratak na posao i ostalih kolega, desilo se tada nešto što najupečatljivije i najbolnije odslikava agoniju čelićke fabrike i cijele tranzicijske privrede u BiH: Odjednom mu je na radno mjesto upala kćerka, učenica osnovne škole, te mirno, ali energično, upozorila: "Babo, doveli su nas da vas protjeramo iz preduzeća, jer kažu da ste banditi!".

Po direktivi općinskih rukovodilaca, u „štrajk“ su se uključivali i službenici općinske administracije, nastavnici, pa čak i učenici osnovne škole. Bivšem Frigosovom električaru Fahrudinu Hasiću, članu grupe koja je pokrenula proizvodnju i pripremala uslove za povratak na posao i ostalih kolega, desilo se tada nešto što najupečatljivije i najbolnije odslikava agoniju čelićke fabrike i cijele tranzicijske privrede u BiH: Odjednom mu je na radno mjesto upala kćerka, učenica osnovne škole, te mirno, ali energično, upozorila: "Babo, doveli su nas da vas protjeramo iz preduzeća, jer kažu da ste banditi!".

Ta široka i maštovita lepeza opstrukcija nije mogla ostati bez rezultata. Fenomen obnovljene proizvodnje u Frigosu u vrijeme stečajnog postupka, ta velika šansa za spas fabrike i cijelog kraja, isuviše je bio bajkolik da bi potrajao. Proizvodnja je nasilno i definitivno zaustavljena u petak, 12. septembra 2003. godine.

Fabrika mora pasti

Čisti cinizam predstavljaju zaključci Skupštine TK-a, doneseni tri dana kasnije, kojima se daje puna podrška nastojanjima za obnovu proizvodnje u "Frigosu" i Vladi Bajazita Jašarevića, koja je svojim činjenjem i nečinjenjem asistirala brutalnom gušenju proizvodnje od strane silnika iz općinske vlasti. U apelu za pomoć koji je u to vrijeme stečajni upravnik Frigosa Hamdija Muratović poslao  predsjedniku Federacije BiH, predsjedniku Vlade Federacije i ministru

Federalnog MUP-a, između ostalog, piše:

„Sve vrijeme policija, kako policijske stanice Čelić tako i MUP-a TK-a, pozivana je u pomoć i pratila stanje, a zašto nije preduzimala radnje za deblokadu fabrike u smislu neometanja proizvodnje i zašto nije spriječila upad grupe građana nije nam poznato... Svi kontakti stečajnog upravnika  kao i predsjednika Stečajnog vijeća sa predstavnicima MUP-a su bili bezuspješni, a najčešće s obrazloženjem da im je takvo ponašanje naređeno“. Ovaj alarmantni apel ostao je bez reakcija.

Manipulacije bez granica

Zbog ilustracije posljedica gušenja proizvodnje, odstupit ćemo na trenutak od hronološkog reda događaja i otići sedam godina naprijed: U proljeće 2010. godine u Čeliću ponovo susrećemo Fahrudina Hasića, čija kćerkica je dobila onaj čudesni školski zadatak da protjera oca iz fabrike. U međuvremenu je završila srednju školu, a "bandit babo" uistinu je protjeran iz firme u kojoj je proveo decenije, pa sada svoju porodicu izdržava radeći kao terenac u Sloveniji. Kući navrati jednom mjesečno.

"Načelnik je stalno govorio kako proizvodnja mora da se zaustavi da bi se stečajni postupak što prije okončao, i da će onda sve procvjetati s nekim novim statusom firme i rukovodstvom. Eto, mi smo otišli, općinski vrh je zadnjih godina preuzeo fabriku na upravljanje, imali su priliku da ostvare obećavani procvat, ali sve se pokazalo kao manipulacija. Stalno mi se pred oči vraća scena kada je prije nekoliko godina stečajni upravnik Muratović stavio mali katanac na skladišnu prostoriju kako bi spriječio ljude iz firme Berivit da pljačkaju naše poluproizvode. Pred svake izbore općinari taj katančić na televiziji prikazuju kao katančinu kojom je stečajna uprava tobože zaustavila rad i uništila kolektiv. Najteže mi je proći pored mrtve fabrike za koju sam živio, a koja je imala sve šanse da uspije u ovom teškom vremenu. Imali smo sirovine, tržište, tehnologiju, kadrove...Uzalud, ubice fabrike su bile jače, jer je uz njih bilo sve što se zove vlast u ovoj nesretnoj državici“, završava svoju ispovijest Fahrudin Hasić.
 

Opustjele mahale

Inače, kraj proizvodnje u čelićkoj privrednoj uzdanici, opet se vraćamo na kraj  2003. godine, pokrenuo je čitavu lavinu odlazaka trbuhom za kruhom iz ovog kraja. Nerad fabrike ugrozio je opstanak brojnih plantaža voća i i svega ostalog u Čeliću i okolini. Naročito su odlazili mladi; mahale u Čeliću i okolnim seoskim naseljima ostajale su puste.

katanac na kapiji
UBICE SU BILE MOĆNIJE: Najteže mi je proći pored mrtve fabrike za koju sam živio, a koja je imala sve šanse da uspije u ovom teškom vremenu. Imali smo sirovine, tržište, tehnologiju, kadrove...Uzalud, ubice fabrike su bile jače, jer je uz njih bilo sve što se zove vlast u ovoj nesretnoj državici“, završava svoju ispovijest Fahrudin Hasić.

A općinsko rukovodstvo nastavlja da kuje svoje planove na platformi opće propasti. Početkom 2004. godine, načelnik Muminović čini novu drskost dopisom Kantonalnom sudu, Vladi TK-a i nizu drugih institucija tražeći da se prekinu svi sudski sporovi koje su protiv njegovog Berivita pokrenuli Frigos i Fruteks, te da se Berivitu izda ponovo cjelokupna imovina kako bi se pokrenula proizvodnja i stvorili uslovi za prijem poljoprivrednih proizvoda od zemljoradnika, uz mjesečni iznos zakupnine od 1.000 KM.

- Pokretanjem proizvodnje stvaraju se realne pretpostavke za privredne subjekte koji su već ispoljili svoje interese za ulaganja..., pisao je Muminović razotkrivši svoje krajnje namjere.

VEZANI TEKSTOVI:

DEPO FELJTON/SLUČAJ FRIGOS - OBRAZAC ZA ORGANIZOVANU PROPAST BH. PRIVREDE (I) : Kako su Ćelo, Šaja i Naser Orić postali uzdanice velikog bošnjačkog biznisa u Čeliću?!

DEPO FELJTON/SLUČAJ FRIGOS - OBRAZAC ZA ORGANIZOVANU PROPAST BH. PRIVREDE (II): U raljama Cenexa, braće Delimustafić i svemoćnog Timura Numića!

DEPO FELJTON/SLUČAJ 'FRIGOS' - OBRAZAC ZA ORGANIZOVANU PROPAST BH. PRIVREDE (III) : Šuti, ako nazovem broj devet, bit ćeš ubijen!... Šta mu znači broj devet?!... Suljo, prodat si!... Udario si na državu!  

DEPO FELJTON/SLUČAJ 'FRIGOS' - OBRAZAC ZA ORGANIZOVANU PROPAST BH. PRIVREDE (IV): Vapaj generala Rasima Delića - Ne mogu vam pomoći! ALIJA samo TIMURU vjeruje!


Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook