Hrana od morskih plodova

Selam alejkum. Pročitao sam da je Allah, dž.š., u Kur’anu rekao da čovjek može da jede sve što živi pod vodom. Također, na internetu sam našao na nekoliko foruma da određeni mezhebi u islamu smatraju dozvoljenim muslimanima da jedu sve ono što živi pod vodom. U jednoj knjizi, međutim, pročitao sam da naš mezheb, hanefijski, je napravio određene restrikcije na ono što se može jesti a što živi pod vodom. Meni se čini da je rečeno da sve ono što ne spava ili što nema lice ili tako nešto da je haram.

Molim Vas da mi kažete da li je dozvoljeno jesti išta od životinja i biljki koje žive u vodi, te koji je tačno izvor odnosno na čemu se zasniva dopuštenost ili
zabrana jedenja spomenute hrane iz mora?

Dr. Enes Ljevković, fetva-i-emin

Es-selamu alejkum!

Hvala Allahu i neka je mir i spas na posljednjeg Poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
Uzvišeni u Kur’anu kaže: Vama se dopušta da u moru lovite i da ulov jedete, da se njime vi i putnici koristite... (El-Maida,96.). Da li se ovaj ajet odnosi na sve morske životinje i svu morsku hranu ili samo na ribe, sporno je pitanje kod islamskih pravnika. Većina je na stanovištu da ajet obuhvata dozvolom sve morske životinje bez obzira kako se one zvale, žive ulovljene ili uginule. Hanefijski pravnici smatraju da se dozvola odnosi samo na životinje koje obuhvata pojam ribe, te da nije dozvoljeno konzumirati plutajuće (prirodno uginule) morske životinje s izuzetkom riba. Kada je riječ o ostalim morskim plodovima, travi, algama, rakovima, nema dileme da je to dozvoljeno. Naginjemo mišljenju da su svi morski plodovi, životinjski i biljni, koji nisu štetni po čovjeka, dozvoljeni, preferirajući opće značenje ajeta u kojemu ništa od toga nije izuzeto i zabranjeno. Životinje koje žive i u vodi i na g j j kopnu (vodozemci) potrebno je na propisan način zaklati (ako se radi o životinjama koje je dozvoljeno konzumirati, jer ima vodozemaca čije meso nije dozvoljeno jesti, poput žaba). (rijaset, Pitanja i odgovori).

Aprilska šala (laž)
Da li je dozvoljena tzv. aprilska šala (laž)?

Muhammed ibn Salih el-Usejmin Laž, u svim njenim oblicima, u zbilji i šali, spada u pokuđena i prezrena svojstva i specifičnosti (posebne odlike) licemjernih osoba, i kao takva je strogo zabranjena. Ovakav njen karakter ne ublažava ni činjenica da se u nekim krugovima laž dijeli u dvije vrste: bijelu i crnu laž –
navodno, bijela je ona koja ne uzrokuje posebnu ili opću štetu, nepravdu, nezakonito ugrožavanje tuđih prava, i sl., dok je crna laž ona koja to uzrokuje – jer je ovakva podjela neispravna i u koliziji je sa jasnim kur’anskim i hadiskim iskazima.

Svaka laž je crna, samo može biti crnja od crnje, ovisno o razmjerama štete koju proizvodi u društvu. Samo u ovim okvirima možemo posmatrati i pitanje tzv. aprilske šale, ja bih prije rekao laži, koja osim toga što je laž, predstavlja i lošu naviku (običaj) koju su muslimani, slijepo i bez pogovora, preuzeli od
drugih, dovodeći se tako, u odnosu na njih, u inferioran položaj (nap. prev. kamo sreće da su ih, umjesto u ovoj i drugim lošim navikama, slijedili u pozitivnim dostignućima kao što su tačnost, savjesnost i odgovornost u poslu, razvijanje novih i usavršavanje postojećih naučnih disciplina i tehnologija, ulaganje u nauku i razvoj, planiranje i projektovanje, i sl.). Kao što je poznato, oponašanje nemuslimana u stvarima vjere i lošim navikama i običajima je zabranjeno, i ne može se pravdati time da oni koji to rade nemaju lošu namjeru, jer se oponašanje (imitacija) ustvari veže za ljudsku vanjštinu a ne unutrinu. U hadisu se kaže: “Ko oponaša (imitira) jedan narod, on tom narodu i pripada”. Rekao je Ibn Tejmijje: “Lanac ovog hadisa je dobar. Najmanje
što on implicira je zabrana oponašanja, iako svojim vanjskim značenjem ukazuje na nevjerstvo (apostaziju) onoga koji to čini.” (Izvor: saff).

DEPO PORTAL/a.k.