(7) BOSANSKA VILA 1885.-1914.

Bosanska vila za uređivanja Nikole Šumonje

Arhiva13.01.11, 08:34h

List za zabavu, pouku i književnost - pokrenut u Sarajevu 1885. kao organ Učiteljskog udruženja. Osnivači su bili Nikola Šumonja, Božidar Nikašinović, Stevo Kaluđerić i Nikola Kašiković. 'Bosanska vila' je izlazila dva do tri puta mjesečno i štampana je ćirilicom. Do 1895. bila je jedini književni list u BiH, koji je prestao da izlazi 15. juna 1914. uoči Prvog svjetskog rata, a zbog zabrane od strane austrougarskih vlasti...

Bosanska Vila (Ilustracija)Piše: Đorđe KRAJIŠNIK

Nakon što je uspješno uredio i izdao prvih deset brojeva Bosanske vile, te postavio u tom periodu neke od temeljnih smjernica kojima će se časopis kretati u budućnosti, Božidar Nikašinović napušta mjesto Vilinog glavnog urednika. Položivši pedagoški ispit u Zagrebu on odlazi iz Sarajeva da obavlja učiteljsku službu u Mostaru, a kasnije i u drugim mjestima.

Po Nikašinovićevom odlasku mjesto urednika i izdavača časopisa, nakon ustaljene birokratske procedure i čekanja na koncesiono odobrenje prenosa funkcije urednika i izdavača na drugo lice, zauzima Nikola Šumonja. Jedan od Vilinih osnivača i dotadašnjih stalnih saradnika. "U času kad Šumonja preuzima uredništvo, list je kasnio skoro dva mjeseca, delom zbog pretrpanosti štamparije i, još više, zbog odlaska starog urednika. Mlad i preduzmljiv, Šumonja je pregao da izdavanjem pojedinih brojeva svakih osam dana nadoknadi zaostalo i izlaženje lista što pre u red dovede."(1)  

Da je Nikola Šumonja dostojno preuzeo ulogu glavnog urednika Bosanske vile pokazaće se veoma brzo. Naime, već u prvim mjesecima po njegovom preuzimanju časopis bilježi nove značajne uspjehe. Oni se prije svega ogledaju u činjenici da on postaje sve više materijalno osiguran što je značilo njegov siguran opstanak bar još godinu dana. Razlog većoj materijalnoj sigurnosti časopisa jeste sve veće interesovanje čitalačke publike, što je automatski značilo i sve veći broj pretplatnika od čije je pretplate i drugih vidova pomoći ovisilo Vilino izlaženje i opstanak. U tom periodu broj stalnih pretplatnika iz mnogih krajeva Bosne i Hercegovine i susjednih zemalja narastao je na 800. Urednik Šumonja je to ovako prokomentarisao: "Na pohvalu služi bosanskim Srbima što je broj Vilinih pretplatnika do kraja godine narastao na 800 – pa se tako list uza sve velike troškove mogao eto cijelu godinu održati."(2)

Stalni rast broja zainteresovanih pretplatnika ukazivao je koliko je zaista bila velika potreba za časopisom kakav je Bosanska vila. Pored toga što je doživljavao sve bolji prijem kod domaće, bosanskohercegovačke publike časopis je počeo dopirati van okvira Bosne i Hercegovine, te sticati publiku i poštovaoce u susjednim zemljama. Povodom toga urednišvo Bosanske vile je u jednoj svojoj bilješci ovako izrazilo svoje zadovoljstvo činjenicom da časopis ima stalni napredak: "Do sada je srpska čitalačka publika najljepše pozdravila ovo poduzeće, ne samo iz Bosne i Hercegovine, već iz sviju srpskih krajeva javio se lijep broj pretplatnika. (...) mnogi srpski i strani (slovenački, hrvatski i češki) istakli su ne jedared sadržinu i raznovrsnost ovoga lista. Sve je to samo znak, da je takav list u ovim krajevima nužan."(3)

Za svog uređivanja Bosanske vile, koje je bilo kraće od godine dana, Nikola Šumonja je izdao sedamnaest brojeva. U tom periodu, s tehničke strane, došlo je do promjene zaglavlja lista. Ranije zaglavlje na kome je bila prikazana vila koja iznad panorame Sarajeva drži u ruci natpis 'Bosanska vila' zamijenjen je običnim uokvirenim natpisom sa istim sadržajem. Uz to, od trinaestog broja dodat je podnaslov 'list za zabavu, pouku i književnost' koji će Vila nositi do samog svog kraja. Šumonja je, kao i svi ostali Vilini tvorci, shvatajući važnost opstanka ovog časopisa požrtvovano i predano radio na poboljšanju kvaliteta časopisa. To je prije svega podrazumijevalo širenje kruga saradnika, te insistiranje da se u časopis unosi što veći broj autorskih književnih priloga. "Iako je časopisom (...) i dalje dominirala narodna književnost, on je sada, pod Šumonjinim uredništvom, sve veću pažnju poklanjao umjetničkoj književnosti, individualnom stvaralaštvu, nastojeći da otkrije, stimuliše i veže uz sebe one povučene i rasute ljude koji su svoje književne ambicije i pokušaje stidljivo skrivali, svjesni da se, u sredini u kojoj su živjeli, bave nesvakidašnjim poslom."(4)

Pored Vilinog uredništva, koje je neprestano i marljivo radilo na upotpunavanju i sadržajnom obogaćivanju časopisa, u brojevima koje je uređivao Nikola Šumonja pojavljuju se i standardni njeni saradnici Stari Jovo Besarović sa svojim putopisima, te Sava Kosanović sa svojim memoarskim zabilješkama. Pored njih u tom periodu se pojavljuje na Vilinim stranicama više novih imena, uglavnom pisaca početnika, ali i nekih pisaca koji su uživali književni ugled tog vremena.

U trinaestom broju Bosanske vile objavljen je i jedan opis ramazanske večeri čiji je autor bio Mustafa Hilmija (Muhibić). Vila je u tom slučaju, kao i mnogo puta kasnije, jasno pokazala da, i pored toga što je srpski časopis, ni u kom slučaju nije konzervativna i zatvorena, te da bez imalo zazora ostavlja mogućnost i daje priliku da se na njenim stranicama predstave, u svom književnom umijeću, njeni sunarodnici drugih etničkih i konfesionalnih grupa. Na taj način Vilino uredništvo je doprinosilo izgradnji suživota i rušenju, putem upoznavanja kulture i tradicije drugoga, svih vjerskih, nacionalnih i etničkih predrasuda i stereotipa u tadašnjem Sarajevu i Bosni i Hercegovini.

Uz stalni rad na podsticanju sakupljanja narodne/usmene književnosti Šumonja radi i na podsticanju potencijalnih a dovoljno neodvažnih stvaralaca, u glavnom sveštenika, učitelja i trgovaca, da opisuju svoje krajeve i običaje u njima, kako bi se na osnovu tih etnografskih i folklornih zabilješki mogao izučavati život naroda u svim krajevima bosanskim. Vila je sve te radove uredno sređivala i objavljivala čuvajući tako dragocijene starine od zaborava.

"S 1. februarom 1887. odstupio je Šumonja i prestao uređivati 'Bosansku vilu' pošto se morao odazvati iznenadnom pozivu za odsluženje trogodišnjeg vojnog roka. (...) Kako su učitelji, prema Privremenom vojnom zakonu za Bosnu i Hercegovinu, bili oslobođeni trogodišnje vojne dužnosti, i samo o ferijama odlazili na vežbu, a bezuspešno ostalo zauzimanje grupe sarajevskih građana s mitropolitom Nikolajevićem na čelu kod poglavara Apela, jasno je da se korektni učitelj Šumonja zamerio vlastima jedino kao urednik 'Bosanske vile'."(5)

Bosanska Vila (pjesma)

(1) Todor Kruševac: Bosanskohercegovački listovi u XIX veku, Sarajevo, Veselin Masleša, Sarajevo, 1978, str. 310
(2) Prema: Isto, str. 311
(3) Prema: Dejan Đuričković: Bosanska vila 1885 – 1914, “Svjetlost”, izdavačko preduzeće, Sarajevo, 1975, str. 32
(4) Isto. Str. 33
(5) Todor Kruševac: Bosanskohercegovački listovi u XIX veku, Sarajevo, Veselin Masleša, Sarajevo, 1978, str. 312


* Autor se ovom prilikom zahvaljuje MEDIACENTRU Sarajevo na ustupanju digitalizovane arhive časopisa “Bosanska vila”, te profesoru Enveru Kazazu na koordinaciji i pomoći pri izboru korištene literture.

(BLIN MAGAZIN)

PRETHODNI NASTAVCI:

(6) BOSANSKA VILA 1885.-1914.: Bosanska vila za uređivanja Božidara Nikašinovića
(5) BOSANSKA VILA 1885.-1914.: Prvi broj Bosanske vile (koncept i sadržaj)
(4) BOSANSKA VILA 1885.-1914.: Rad na pokretanju časopisa
(3) BOSANSKA VILA 1885.-1914.: Austrougarska okupacija i njen uticaj na razvoj društvenih i kulturnih prilika u BiH
(2) BOSANSKA VILA 1885.-1914.: Otvaranje prvih štamparija i pokretanje listova
(1) BOSANSKA VILA 1885.-1914.: BIH neposredno pred austrougarsku okupaciju
MEDIJSKI PROJEKTI: Zašto feljton o časopisu Bosanska vila?