Piše: 100posto.hr

Foto: CROPIX

Otišao je najveći. Glumac Ivo Gregurević priznanje svojoj veličini dobio je tijekom života, status glumačkog velikana odavno je svojim legendarnim ulogama priskrbio i postao rano u karijeri ime koje na hrvatskom glumištu znači puno, najviše. Ocjena struke, kolega, ali i onih običnih gledatelja jest jedinstvena u svojoj izvrsnosti. S najvećima je to slučaj, osjete ih svi jednako. Struka ga je voljela zbog nevjerojatne lakoće kojom je igrao svaku ulogu, ulaska u svaki lik do kraja. Ljudi su ga voljeli zbog stava koji je imao o sebi i svijetu oko sebe. Intervjue je davao rijetko, gotovo nikad, htio je da uloge govore za njega. I one su zaista govorile puno.

Posljednje dane života Ivo Gregurević proveo je uz prijatelje i bliske ljude, a njegov odlazak beskrajno ih je šokirao. Kako doznajemo iz izvora bliskih glumcu, Ivo Gregurević nije preminuo jučer, već na Novu godinu - 01. siječnja. Simbolično, kaže nam izvor, otišao je na datum odlaska njegovog velikog i bliskog prijatelja, Fabijana Šovagovića. Kako doznajemo, Gregurevića je u beživotnom stanju jučer pronašla njegova partnerica s kojom je živio. Liječnici su kasnije konstatirali da je Gregurević otišao na dan ranije, na Novu godinu.

Dva mjeseca nakon teškog moždanog udara nastavio je raditi

Uzrok smrti nije poznat, no podsjeća naš izvor na teški moždani udar koji je glumac doživio prije 11 godina. Prisjetio se tog redatelj Dalibor Matanić jer je u tom periodu snimao s Gregurevićem. '2007. na snimanju 'Kino Like' doživio si moždani udar i nakon dva mjeseca ipak smo nastavili jedno od najluđih snimanja ikad. 2011. smo snimali Ćaću i rekao si - 'nema veze što nema para, bitno je da se snima i napokon da mi netko ponudi improvizaciju'. Sjećam se da si se rasplakao kad sam ti rekao da me podsjećaš na mog djeda... Ljudino velika i luda, sretan put', napisao je Matanić na svom Facebooku, opraštajući se od velikana.

Obožavao je kolege, par dana prije smrti slavio je imendan u omiljenom kafiću, a potom se s prijateljima našao i na staru godinu.

Obožavao je svoj posao i kolege, pa je s njima proveo i posljednje dane života. Na Staru godinu družio se u kafiću s Vedranom Mlikotom, Nenadom Cvetkom, Ksenijom Marinković i Sonjom Kovač. S njima se družila i spisateljica Marina Vujčić, prisjetivši se kako ispijanja rakije i Gregurevićeve želje da se još od njih ne rastane. 'Kad smo odlazile, više je puta ponovio: 'Cure, nemojte još ići.' A mi smo ipak otišle. Nikad ne znaš kad je zadnji put i koje će priče ostati neispričane.
Adio, Meštre!', napisala je Vujčić.

Kako doznajemo, u društvu prijatelja proslavio je i svoj imendan, na svetog Ivana - 27. prosinca. Kod prijatelja Baje slavio je imendan, u kafiću kod ljevaonice umjetnina, kod Akademije likovnih umjetnosti. Tamo je Gregurević rado boravio, priča nam sugovornik blizak glumcu.

Aktivno radio do samog kraja, na setu bio i 30. prosinca

Nije se samo družio, radio je aktivno do kraja. Još je 30. prosinca bio na filmskom setu, snimao je film Ivana Gorana Viteza - 'Dopunska nastava'. Zbog filma je, doznajemo, odustao i od angažmana na predstavi 'Svaki tvoj rođendan' - Renea Medvešeka i Mira Gavrana.

Pokopan će, navodno, biti u svom kraju, voljenom Orašju

Od velikana se danas opraštaju svi, kolege glumci, redatelji, cijela Hrvatska, ali i regija. I iako je bio voljen i priznat gdje god je išao, obožavao je Gregurević svoje Orašje, svoj rodni kraj. Tamo će, navodno, biti i posljednji ispraćaj velikog Ive - 'Netjaka', 'Čaruge', 'Cinca'...

'Čaruga' ga je doveo do vrha - s kojeg nikada nije sišao

U filmsku umjetnost Ivo Gregurević zaljubio se tijekom djetinjstva u Donjoj Mahali, gdje je odrastao u obitelji zemljoradnika i domaćice. Na sugestiju profesora iz srednje škole, Gregurević odlazi u Zagreb i upisuje Akademiju dramskih umjetnosti. Počela je tako velika i jedinstvena karijera. Na filmu je debitirao 1977. godine, filmom 'Ne naginji se van', a iste je godine snimio i 'Mećavu' Antuna Vrdoljaka. Ogromnu popularnost donijela mu je uloga Netjaka u 'Velom mistu', a film 'Čaruga' doveo ga je do vrha - s kojeg Gregurević otad nije silazio.

'Moj život jest bogatstvo. Lijepo je bilo...'

Ostavio je niz zapaženih uloga - i na filmu i u kazalištu. Stigle su tijekom karijere i silne nagrade, no priznanja mu nisu pretjerano značila. Kad je tijekom jednog od rijetkih intervjua 2016. za Jutarnji list ipak odlučio pričati, na konstataciju da vodi uzbudljiv život, Gregurević je rekao: 'Moj život jest bogatstvo. Lijepo je bilo, Volio bih da ne živim do 150. godine, nego dvije tisuće godina, najmanje... Tek tada bih moga nešto ozbiljno o životu reći'. Nije shvaćao najozbiljnije ni sebe ni život. Ipak, želja o vječnosti, sigurni smo, ostvarit će se. Ostavština koja iza Gregurevića ostaje - ostavit će dio njega na životu.

(100posto.hr, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)