ZORAN BIBANOVIĆ/ NEISKORIŠTENO NASLJEĐE

Kule, utvrde, stari gradovi... Ono što Osmanlije i Austougari ostaviše BiH, danas je njen najveći kulturni kapital


02.12.18, 17:55h

 

Preuzeto sa bloga upoznajtesvijetokonas.com
 


Pokretnim kulturnim naslijeđem smatraju se djela iz oblasti likovnih i primjenjenih umjetnosti, umjetničkog zanatstva i tehnike, muzejski materijali, arhivska građa, vrijedne biblioteke, rijetke knjige i rukopisi, arheološki predmeti i nalazi i dr. Tu spadaju i predmeti savremenog stvaralaštva, pri čemu se djela umjetnika koji više nisu među živima u pravilu ne mogu bez dozvola iznositi van zemlje.


U nepokretno naslijeđe spadaju arheološki lokaliteti, urbane i ruralne cjeline, dijelovi ovih cjelina, fortifikacijska utvrđenja, stare bogomolje, nekropole, zgrade, spomen obilježja ali i objekti koji su „uspostavljeni po pravilima historijske restauracije i koje predstavljaju rijetke kopije nestalog ili rijetkog dobra…“.


Umjetnički resursi nisu samo spomenici iz historijskog i kulturnog razvoja nekog naroda nego i savremena dostignuća u arhitekturi, likovnoj i primjenjenoj umjetnosti, teatarskoj i muzičkoj umjetnosti, filmskoj…


Kako danas interpretirati umjetničke vrijednosti Bosne i Hercegovine, kako koristiti medije i savremene informacijske tehnologije? Kako osvjetliti arhive samostana, biblioteka, privatne zbirke, stare gradove…?


Turistička interpretacija ne treba da ima ambiciju da podučava turiste, a ni turisti nemaju vremena za sve. Interpretacija dakle treba da što više stvari dotakne ali bez ambicije da ih dovrši. Mora ići brzo sa teme na temu i na revijalan način pokazati što više.


Savremenu arhitekturu Bosne i Hercegovine (1918.-2018.) začeli su mladi arhitekti koji su se vratili sa studija arhitekture u Pragu, Beču, Zagrebu i Beogradu. Ideje njemačkog Bauhausa pretakali su u svoje ideje i realizacije. Bosanskohercegovački arhitekti osvajaju značajne nagrade na jugoslovenskim natječajima, a potom dobivaju i međunarodna priznanja. Cijeli razvojni put od 1918. godine, do danas bilježi izvjesne trenutke neuspjeha i promašaja kojima su u mnogome kumovali ratovi i poslijeratna zbrkana i nekritička primjena svjetskih trendova – zabilježio je arhitekta Ivan Štraus.


Autentične vrijednosti se čuvaju u etnografskim muzejima i drugim ustanovama ali imaju zajednički interes sa turizmom. Postoje tri grupe takvih ustanova: 1) muzeji, galerije, zbirke i biblioteke; 2) ustanove koje organiziraju teatarske i folklorne priredbe, festivale, koncerte; 3) ustanove koje organiziraju obrazovne aktivnosti- seminare i sl.


Za turističku i kulturnu interpretaciju književnosti i pozorišne umjetnosti je od velikog značaja djelovanje Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti u Sarajevu. Muzej prikuplja izabranu građu koja se odnosi na život i stvaralaštvo pisaca i pozorišnih umjetnika Bosne i Hercegovine. Građu sačinjavaju rukopisi, prepiske, fotografije, listovi, knjige, pozorišni plakati, programi, scenografske i kostimografske skice… U Muzeju je do sada inventarisano preko 10.000 predmeta iz tematskih oblasti ne računajući i mnoštvo podbrojeva.


Manifestacije povećavaju stepen atraktivnosti nekog mjesta, regije ili zemlje, obogaćivajući sadržaje boravka i stimuliraju veću potrošnju (kulturne, filmske, umjetničke, folklorne, zabavne, sportske, kongresne, poslovne…). Zbog toga mnoge kulturne ustanove moraju usko da sarađuju sa turizmom.


Ambijentalni resursi su manje ili veće prostorne cjeline koje je stvorio čovjek svojim radom i umijećem, a koje po svom izgledu, tehnici izvedbe ili funkciji predstavljaju za turiste posebnu privlačnost (hidroelektrane, industrijski objekti, mostovi, manji urbani prostori kao bulevari, trgovi, sportsko-rekreativni objekti i druge arhitektonske posebnosti. Ovi resursi samostalno rijetko mogu da privuku turiste, ali neki bilježe velike turističke posjete.

 

jezero-zelengora


Ambijentalna atrakcija Jugino (Borilovačko) jezero na Zelengori nije djelo prirode već simbol ljudske upornosti i borbe za opstanak u prirodi. Stočar i kasnije zaposlen (radi sticanja penzije) kao lovočuvar u NP Sutjeska, Jusuf Jugo je potpuno sam sa motikom u ruci decenijama pregrađivao jedan potok na Zelengori sa namjerom da u ljetnim mjesecima obezbijedi vodu za svoju stoku. Osnivanjem Nacionalnog parka Sutjeska 1962. godine, taj njegov višedecenijski napor i nevjerovatan rezultat rada samo jednog čovjeka je primjećen, kada je odlučeno da se iz Saveznog budžeta SFR Jugoslavije, na tom potoku izgradi kamena brana i time obezbijedi voda za napajanje stoke u ljetnim mjesecima. Tako je stvoreno vještačko jezero dužine oko 250 m. i širine oko 100 metara, koje je nazvano Jugino, u spomen na svoga stvaraoca. Jusuf Jugo je u to vrijeme bio opće poznati heroj rada Jugoslavije. Danas se jezero (2018.) iz nepoznatih razloga naziva Borilovačko, odnosno nosi naziv bez ikakvog značenja.


Valja znati da je Park Ilidža prva projektirana parkovska površina u Bosni i Hercegovini. Park je projektiran i rađen u periodu od 1888. do 1892. godine. U tom periodu je sađen i najljepši drvored u Bosni i Hercegovini, čuvena Aleja divljeg kestena i javorolisnog platana u dužini od 3,5 km od Banje Ilidže do najstarijeg izletišta Vrela Bosne. Velika Aleja je spomenik hortikulture i 130 godina predstavlja veliku turističku atrakciju Grada.


Radikalni pomak u zaštiti i turističkom valoriziranju starih gradova može biti  izdavanje lokaliteta u zakup poduzimačima za obavljanje turističko-ugostiteljsko-muzejske djelatnosti, pod budnim nadzorom institucija koje brinu o navedenoj kulturnoj baštini. Grad Sarajevo i Ured gradonačelnika su objavili javni poziv za izdavanje u zakup i korištenje dijela kompleksa Bijele tabije. Javnost će ubrzo saznati da li je aktuelna Uprava grada Sarajeva na adekvatan način osigurala zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa i stavljanja spomenika u funkciju turizma ili neke druge djelatnosti.


Kada su stećci u pitanju, pominjemo inicijativu pokojnog Dubravka Lovrenovića za osnivanja Instituta koji će se na multidisciplinarnoj osnovi, sa stručnjacima različitih profila, brinuti ne o 20 nekropola koji su uvrštene na Svjetsku listu kulturne baštine – UNESCO, već o svih 3.300 nekropola koje su do danas evidentirane u Bosni i Hercegovini.

 

tvrdava-srebrenik


Ipak najveći kulturni kapital nepokretne bosanskohercegovačke kulturne baštine u koju spadaju arheološki lokaliteti, urbane i ruralne cjeline, dijelovi ovih cjelina, nekropole stećaka, stare bogomolje, zgrade, spomen obilježja (posebno iz NOB-a), spadaju stari srednjovjekovni gradovi i fortifikacijska utvrđenja. Dr. Pavao Anđelić je bio mišljenja da je na području srednjovjekovne Bosne izgrađeno preko 350 utvrđenih gradova, manjih i većih dimenzija. Ako ovome broju dodamo utvrđene gradove, fortifikacijska utvrđenja i kule iz vremena Osmanske i Austrougrarske uprave, onda je broj takve vrste kulturne baštine u Bosni i Hercegovini impozantan.


"Kulu gradim, a kamena nemam". Biće prije da ovaj pjevač, (kao i mnogi dugi) nije za to imao para. Izgradnju ovih stambeno-odbrambenih objekata mogla je sebi priuštiti samo krupna feudalna srednjovjekovna gospoda kao i zaimi (krupni posjednici), alajbezi, paše, ajani, kapetani… Kule su skoro uvijek kvadratne osnovice (6 – 10 m) visine 12 – 20, pa i 25 metara. Početkom XIX stoljeća, u Bosni je bilo oko 200 kula sa pratećim objektima od kojih su mnoge sačuvane samo u narodnim pjesmama.


Skoro da ne postoji općina u Bosni i Hercegovini, a posebno njen središnji dio, sa jednim ili više utvrđenih gradova, kula i fortifikacijskih utvrđenja koji se često nalaze u samom gradskom centru ili na uzvisini iznad stare jezgre današnjih BH gradova. To je ogromni neiskorišteni kulturni kapital sa kojim Bosna i Hercegovina raspolaže.


Jedan od zaključaka sa prvog okruglog stola predstavnika kulturnih institucija iz BiH i Udruženja turističkih agencija – UTA, održanog davne 2004. godine, u Svrzinoj kući u Sarajevu, je bio da se radi na stvaranju mehanizma povezivanja turizma sa institucijama kulture u smislu brže komercijalizacije objekata kulturne baštine.

 

tvrdava-tesanj


Predstavnici UTA su tom prilikom predložili davanje u zakup starih gradova u BiH, pod tačno određenim uvjetima, zainteresiranim poduzetnicima. Zakonom bi se riješili odnosi i obaveze nosioca raspolaganja objekta i zakupca, kao naprimjer:


Ne smije vršiti radnje kojima se mijenja oblik i izgled objekta;
Dužan je da sprovede sve naređene mjere za zaštitu;
Dužan je da dozvoli javne i kulturne prezentacije, naučna istraživanja, izložbe…
Dužan je predati spomenik nosiocu raspolaganja protiv svoje volje i slično.


Zaključak i preporuke


Lokalne zajednice u Bosni i Hercegovini, koje preko svojih institucija kulture (Muzeji, Zavodi i sl.) gazduju ostacima starih gradova, kulama, utvrdama… za pretpostaviti je da u sljedećoj deceniji neće imati sredstava za obnovu, rekonstrukciju ili barem zaštitu navedenih spomeničkih vrijednosti.


Rekonstrukcija, rehabilitacija ili restauracija tih starih gradova, uređenje nekropola i stavljanje u funkciju turizma drugih fortifikacijskih utvrđenja, radikalno bi promjenila turističku sliku Bosne i Hercegovine. Nacionalni komitet ICOMOS u BiH, Udruženje turističkih agencija i Koordinacijsko vijeće udruga koje se bave istraživanjem, zaštitom i promocijom Starobosanskog Dubrovnika i nekropole Kopošići ukazali su (2018.) na tu činjenicu i uputili odgovorne da naprave komparativnu analizu EU prakse u toj oblasti.

 

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

 

(DEPO PORTAL/BLIN  MAGAZIN/ad)

 

 

 



Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA - Portal Depo.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Depo.ba!