VIDEO/ A TREBALA JE IMATI POSVE DRUGAČIJU SUDBINU

Priča o kultnoj baladi: Kako je zapravo nastala jedna od najljepših pjesama koju je Oliver otpjevao?

Nedjeljni magazin01.08.18, 13:03h

Priča o kultnoj baladi: Kako je zapravo nastala jedna od najljepših pjesama koju je Oliver otpjevao?
Prvi put ju je otpjevao davne 1975. godine, a zaslužan za nju je jedan od najboljih hrvatskih kompozitora Zdenko Runjić

 

 

Legendarni hrvatski muzičar, ali i ex-jugaslavenski, Oliver Dragojević iza sebe je ostavio bogatu muzičku riznicu. No, u mnoštvu svojih pjesama, jednu je smatrao prektetnicom u karijeri.


Prvi put ju je otpjevao davne 1975. godine, a radi se o jednoj od najpoznatijih njegovih pjesama "Galeb i ja". No, zanimljiva je priča kako je zapravo ova pjesma nastala, a zaslužan za nju je jedan od najboljih hrvatskih kompozitora Zdenko Runjić.


On je za života napisao oko 700 pjesama, a njih gotovo 200 namijenio je upravo Oliveru.

 


Priču o pjesmi "Galeb i ja" objavio je portal Skalinada.hr, a napisao je Dražen Vrdoljak prema kazivanju Zdenka Runjića.

 

"Sa sinom Borisom, koji je tada imao sedam, osam godina, šetao sam Firulama. Bila je jesen, južina, galebovi su se skupljali na lažini. I mali mi kaže: "Tata, a zašto ne bi napisao jednu pjesmu o galebu?". Počeo sam razmišljati kakva bi to trebala biti pjesma. Možda filozofski razgovor između čovjeka i galeba? On gore slobodno leti, nema prirodnog neprijatelja, čovjek je dole, okovan svojim brigama...


Kad sam došao kući, nazvao sam šjor Slavka (Tomislava Zuppu), rekao mu kako sam zamislio pjesmu i pitao ga što bi mogao napisati na tu temu. Nakon tri dana dolazim s posla iz "Jugoplastike", dočeka me koverta i u njoj tekst. Zvao se "Moj galebe". Pročitam tekst, ali u njemu ne pronađem ono što sam htio i pomalo ljut ostavim ga na klaviru.


Prošlo je više od mjesec dana kad su me nazvali iz Omiša da se natječaj za festival uskoro zaključuje i hoću li nešto poslati. Sjeo sam za klavir, ponovno dva, tri puta pročitao Zuppin tekst i tada, bez opterećenja prvobitnom idejom, odjednom zaključio da je izvrstan. I počeo sam pisati prema njemu, ali kao hommage klapi.


Prvi tenor: "li-po mi je, lipo mi je...", a zatim svi upadaju: "a-a-a... moj galebe!". Onda krenem u B dio i nije prošlo ni 20 minuta - pjesma je bila gotova! Odem do Olivera, on je odsvira i zapita me: "Za koga ti je ovo?". "Za Omiš!". "Ma, zajebi, kakav Omiš! Ovo ja pjevam!".


"Galeb" je na "Splitu" izveden u večeri dalmatinske šansone koju su uveli 1975. jer festival je 1974. posljednji put bio međunarodni i sada je trebalo smisliti nešto novo. Kao što, pišući "Galeba", nisam razmišljao ni o kakvoj "šansoni", tako je i podjela skladbi na dalmatinske šansone i zabavne bila umjetna podjela.


Nisam promijenio niti jednu notu izvorne partiture. To mogu objasniti samo napadom nadahnuća, posebnim stanjem duha. Kao da sam u trenutku ugledao neku svjetlost.


"Galeba" je u klubu jednog mog školskog kolege u Los Angelesu čuo Neil Diamond koji je upravo pisao glazbu za film "Galeb Jonathan Livingston". Oduševio ga je. Ne smijem reći kolike mi je novce nudio da on potpiše pjesmu, jer se nije želio zezati s autorskim pravima tamo nekoga s kraja svijeta.


Da je to bila nova pjesma, isti bih čas uzeo lovu. Ali, ovdje su već svi znali da je to moja pjesma, a u filmu je trebala biti naslovna.


Inače, moja prva suradnja s Oliverom nakon "Picaferaja" trebala je biti "Ne žuri djevojčice" s prvog albuma "Ljubavna pjesma", ali nisu je primili na Zagrebački festival", ipričao je Runjić.

 

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)



Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA - Portal Depo.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Depo.ba!