"...strip nas prati od djetinjstva, preko škole, do porodičnog smirenja, da bi nas i danas svakodnevno podsjetio na svoje prisustvo čim  otvorimo bilo koji dnevni list ili zabavni časopis".

(R. Munitić, Deveta umjetnost)

Piše: Prof. Dr. Merima ČAMO

Stepen ekstravertiranosti pojedinca umnogome ovisi o načinu njegovog enkulturiranja preciznije o primjenjenom modusu prenosa kulture  starijeg naraštaja mlađem. Taj dugotrajni proces odnosi se, prije svega, na usvajanje moralnih vrijednosti, učenje poželjnog modela  ponašanja, te savladavanje semiotike imanentne društvenoj zajednici u kojem individua započinje svoj put odrastanja. Transgeneracijski  prenos odvija se u srodničkoj grupi - porodici i/ili funkcionalnoj grupi a obuhvata stavove, interese, vrednote i praksu odnosno jednu  odgojnu kompleksiju s obilježjima tradiconalnog i modernog. Iz ove kompleksije proizlazi socijalna intencija usmjerena na stvaranje  mehanizama pomoći i podrške psihofizičkom razvoju pojedinca dok se eksterni utjecaji tretiraju kao dodatni, neophodni agensi socijalizacije - osavremenjene inicijacije koja objedinjuje osposobljavanje za paRticipiranje u društvenim odnosima, te personalizaciju: Socius i Ego u  pomirljivom nesuglasju.

        
Svako od nas je prošao ili tek prolazi faze djetinjstva, adolescencije, mladosti... Tek u zrelijoj životnoj dobi kognitivnim smirajem složimo  mozaik sjećanja čiji dijelovi zaiskre u nekom od tih razdoblja naše socijalne egzistencije. Svakovrsni izazovi odrastanja, po svojoj prirodi  delikatni, zahtjevni, osebujni... bili su protkani različitim emocijama i praćeni prisustvom odgajatelja, onih, sa snažnim osjećajem  privrženosti/ljubavi ali i inih pasiviziranih, "odgovornih statista" u temporalnoj datosti. Mentalna reprezentacija događaja, stanja i  iskustava iz tog perioda nerijetko nas odvede u neki mikro svijet u kojem smo se dobro osjećali i mogli biti dijete u pravom smislu te  riječi.ripadam generaciji koja je, uz obavezni primarni i sekundarni edukacijski sistem, imala priliku stimulirati svoj intelektualni  razvoj  čitanjem interne lektire - stripom.

Strip nije definicija; on je umjetnički izraz, ekspresija, doživljaj, povratak u djetinjstvo, način da svom djetetu ponudite alternativu. Pokušajmo iznova osjetiti čaroliju koju strip posjeduje, a koja više od stoljeća nije odgonetnuta. Postanimo promotori "Plavog stripa", koji  ima predispozicije da poput "Žutog derana" iz 1895. godine napravi revoluciju u bosankohercegovačkoj produkciji devete umjetnosti

Potencijal priče u slikama uspješno je parirao ctranim /animiranim/ filmovima koje i danas rado pogledamo obezbjedivši tako nekoliko minuta  infantilne bezbrižnosti. Unatrag nekoliko decenija, skoro svako bosanskohercegovačko domaćinstvo, posebno u urbanoj sredini, imalo je  nadasve prijatnu, sedmičnu obavezu, a to je kupovina stripa! Svi članovi porodice su, gotovo prećutno, odvajali vrijeme za nastavak priče iz  predhodnog broja, nove avanture poznatih junaka, uočavali pomake u sekvencama, te ih komentirali uz zajedničke obroke i druženja.  

Gosti su, umjesto poslastice, birali la bande dessineé/crtane nizove. Vršnjaci su ih razmjenjivali i popunjavli svoju kolekcionarsku zbirku.  Djeca su savladavala vještinu čitanja jer ih je vizuelni doživljaj, kao i opšteprihvaćenost te "atrkativne knjižice" podsticao na  napredovanje. Za  njih je to bio spoj slike i riječi, prozor u svijet zabave, humora, razaznavanja humanih postupaka, ponavljanje uzrečica,  simpatisanje likova, kratica u primanju poučnih poruka. Dakle, strip je duži vremenski period slovio za najpopularniji vid (isto)generacijskog, ali i međugeneracijskog integriranja. Iako na razmeđu slikarstva, književnosti i znanosti, nasuprot televizijskog prijemnika,  strip se, u to vrijeme, izdvojio kao "domicilni" kulturni element, odgojna mjera, diskurs u podruštvljavanju i ugodni odmak od svakodnevnice.

       
Vještačka sredina u kojoj čovjek novog milenijuma egzistira posjeduje čitavu lepezu izbora kako u javnom tako i u privatnom životu što  predisponira odcjepljenje/odmak od porodične matice, kreiranje sopstvenih ciljeva, odstupanje od naučenih obrazaca ponašanja, prihvatanje i  stvaranje drugačijeg socijalnog miljea itd. Tajne novih informacijskih tehnologija u društvu, pa tako i u porodici brže savladavaju  djeca/mlađi nego roditelji/stariji što dovodi do toga da globalna mreža postaje lakši i poželjniji vid spoznaje svijeta, a mobilne naprave  za prenošenje govora jedan od značajnijih vidova socijalizacije korisnika, jer „poučavaju jedinku komunikaciji sa  bližnjima“.  

Usljed dobrog poznavanja tehničkih vještina i nesmanjeno  zanimanja za postinovacije u toj sferi djeca/mlađi postepeno preuzimaju neke od  uloga koje su, do tada, imali roditelji/stariji. Tradicionalni dijalog vođen face to face usvojen i odnjegovan u primarnoj grupi/porodici, supstituira tehnička semiotika - elektronska poruka, frizirana slika; u najboljem slučaju glas bez emocije; socijalna interakcija postaje  bezlična i afektivno neutralna, a lične motivacije svjetovne, interesne, racionalne, efikasne, planirane itd.

Nekad privrženi i empatični članovi porodice postaju sve više okrenuti drugorednim, uzgrednim, sporednim tj. sekundarnim odnosima koji su lišeni dubokih emocija i dugotrajnog vezivanja, oni se utrkuje sa vremenom imitirajući društvenost, dok u privatnom životu većina igra ulogu  neshvaćenog autsajdera koj  u virtualnom svijetu traži spas od samoće.
        

Strip je kreativna vizuelizacija ideje komplementiran originalnim scenarijom i prikladnim komunikacijskim alatom - narativnom tehnikom koja  se materijalizira u kolorističku igru na štampanoj stranici, multipliciranu sliku - kvadrat i filaktere/balončiće s tekstom. Da bi se valorizirao i rehabilitirao posvetimo mu jedan dan bez sveprisutnog duha tehnizacije.

Strip nije definicija; on je umjetnički izraz, ekspresija, doživljaj, povratak u djetinjstvo, način da svom djetetu ponudite alternativu. Pokušajmo iznova osjetiti čaroliju koju strip posjeduje, a koja više od stoljeća nije odgonetnuta. Postanimo promotori "Plavog stripa", koji  ima predispozicije da poput "Žutog derana" iz 1895. godine napravi revoluciju u bosankohercegovačkoj produkciji devete umjetnosti. 

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)