NEDŽAD S. HADŽIMUSIĆ/ C'EST LA VIE - SJAJ I BIJEDA POLUSVIJETA (3)

Kad su u zemlji blagostanje, red i zakon, sramota je biti siromašan građanin. Kad je u zemlji haos, sramota je biti bogat političar!


11.06.18, 13:59h

 

Ovu zemlju, koja  prema ozbiljnim arte-faktima kroz istoriju ima relativno duži državni kontinuitet i stabilnije granice od njenih komšija i susjeda - njeni vanjski neprijatelji i dežurna peta kolona - uporno, sustavno i ciljano pretvaraju u 'malu, oročenu Jugoslaviju', kojoj kao nema spasa. Pri tome, izdajnička lozinka ovih real-političara (čitaj: udruženih konjokradica) ostaje Duh i Slovo Daytona, za svaki slučaj. Nažalost, sudeći po ovome što živimo od 'prvih demokratskih izbora' do danas, izgleda da i jedni i drugi i treći znaju o čemu govore.


U oktobru ove godine, nakon još jednih opštih izbora, biće puno toga razvidnije. Zato, osvrnimo se nakratko na ozračje u kojem su Bosanke i Bosanci & Hercegovke i Hercegovci na prošlim izborima (2014) glasali za stranke-zaštitare njihovih interesa, a naročito interesa susjeda i komšija Hiljadugodišnje Cjelovite Multikulti Naše.


Bilo je to u vrijeme zlogukog klimaksa narandžaste revolucije u Ukrajini (2014), dakle prije sirijskog Černobila, odnosno prije prvog(?) referenduma o Brexitu i dabome prije ulaska Donalda Trumpa u Bijelu kuću. Onda neuporediva, printana Slobodna Bosna me baš počastila objavom i vrhunskom redakcijskom opremom kolumne na dotičnu temu na udarnim stranicama broja od 27.03.2014. pod naslovom: 'Nima Krima do Krima' (https://www.scribd.com/document/215332760/Slobodna-Bosna-broj-907-27-3-2014).


Ovaj tekst je potom, u nešto proširenoj verziji, objavio i ljubljanski IFIMES, 08.04. iste 2014. godine pod naslovom 'Hijerarhija kontra anarhije i obratno' .


Naravno, danas potpisujem  i prvu i drugu verziju dotičnog teksta. Evo nas, odbrojavamo 150 manje-više dana do izbora u oktobru 2018.  u zemlji sa (nadalje) 'paleolitskim' izbornim zakonom, prema kojem je ovdje opet sve legalno i NIŠTA nije legitimno. I to, HALO Europo (!),   nakon jednog i jedinog kruga glasanja kako za šefove po jedne trećine 'države', tako i za ostatak njenih svekolikih vampirskih dijelova.


U međuvremenu, tandem 'zabrinutih' - Visoki (HR) & Posebni (EUSR) predstavnik, su tzv. bonske ovlasti kavalirski delegirali nepostojećim post-daytonskim 'građanima' bivše Republike BiH.


Za ovu prigodu, zapravo je bitna i nadasve poučna fetva gurua moderne real-politike Henrya A. Kiissngera (...) “da buduća ukrajinska vlast na međunarodnom planu treba da slijedi tradicionalnu poziciju Finske, koja drži do svog imidža suverene države-članice zapadnog Kluba - 100% u EU, a u NATO s predumišljajem, ‘samo’ u statusu članice Partnerstva za mir. Dok istovremeno decenijama pažljivo njeguje dobrosusjedske odnose, ranije sa SSSR-om, a danas sa Rusijom“.


Istina, u vrijeme Prvog hladnog rata, najljepši snovi zemalja sovjetskog lagera su u prevodu značili upravo 'finlandizaciju'. Da ne bude zabune, rečeni fenomen je imao isključivo pozitivnu konotaciju, za razliku od modernih kletvi i 'rugalizacija' (poput mostarizacije, desekularizacije, nargilizacije i sl.)


Finska jeste čudo. Ta skandinavska zemlja nekad u 19. stoljeću opustošena i desetkovana glađu, nedavno je proglašena za Najsretniju Zemlju/Naciju na svijetu od strane ultra-ozbiljnog UN tijela za monitoring održivog razvoja. A znamo da je svih proteklih decenija rasla 'u stanovitoj sjeni i milosti' velikog susjeda.


Negdje ublizu su pozicionirani ('u 5 deka') i njeni nordijski susjedi - Norveška, Danska, Island i Švedska, koji samo u globalno popularnim tv serijama glume ratoborne vikinge, poput onih u 'Igrama prijestola' i sl.


U tematskom osvrtu londonski The Economist otkriva trivijalnu 'tajnu' finske definicije sreće: (...) 'dovoljno je imati skromnu vikendicu, komad vrta da posadiš krompir, plus besplatno školovanje za djecu, komotan plaćeni odmor za roditelje da mogu uživati u pristojnom životu. Uz ovo ide 80 posto vjere u vlast, policiju i svekoliki poreski i sistem zdravstvene zaštite, koji kao zjenicu odgovornog državnog oka čuva podnošljiv balans izmedju bogatih i manje-bogatih građana.


Jer rođeni 'Finac' Konfučije već tisućama godina poručuje: „Kad u zemlji vladaju blagostanje, red i zakon, sramota je biti siromašan ubogi građanin. Kad je u zemlji haos, sramota je biti bogat visoki dužnosnik“.


Ako može jedna Finska, notorno gladna sunca i mediteranskog štiha, što se ovdje sa dobrim susjedima i komšijama i - sa sobom - ne možemo dogovoriti da istu imitiramo malo po malo, pa onda skroz.


Vidimo se u oktobru.

 

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

 

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)

 


DEPO
KOMENTARI