DEPO ISTRAŽIVANJE - EU INTEGRACIJE/ glasovi koji se 'ne čuju'

Šta je u BiH validno, a šta invalidno: Govorili su mi da ne vrijedim više od minimalca, a onda sam učinio ovo...

Hronika18.04.18, 15:54h

Šta je u BiH validno, a šta invalidno: Govorili su mi da ne vrijedim više od minimalca, a onda sam učinio ovo...
Koliko se u BiH 'čuju' glasovi ranjivih skupina društva? Podržava li ih neko ili se sve svodi na slovo o diskriminaciji, nedovoljnoj socijalnoj inkluziji i predrasudama? Koliko zdravi ljudi razumiju one s invaliditetom? Ili smo svi kolektivno 'ogrezli' u samodovoljnost popraćenu odsutstvom empatije za sve koji su različiti od nas? DEPO portal se u ovom prilogu posvetio ovim temama

 

Piše: Maja RUČEVIĆ

 

- Osoba sam sa 90-postotnim invaliditetom... Kada sam se zapošljavao kod novog poslodavca, uvijek su mi govorili da ne vrijedim više od minimalca ili su imali predrasude zbog mog fizičkog nedostatka. Poslodavcima sam predlagao da se zaposli više osoba sa invaliditetom kroz razne projekte na duži period, ali moji nadređeni su uvijek gurali pod tepih moje prijedloge... Ali iskreno, to je bila sujeta, više nego diskriminacija... Ne biste vjerovali, čak su i osobe s invaliditetom među sobom sujetne, a da ne pričamo o zdravim ljudima! - počinje svoju priču za DEPO Portal Aladin Kavgić, uspješni 34- godišnji Tuzlak koji je svoj "nedostatak" entuzijazmom, trudom i upornošću pretvorio u prednost. 

 

Koliko se u BiH 'čuju' glasovi ranjivih skupina društva na margini? Podržava li ih neko ili se sve svodi na slovo o diskriminaciji, nedovoljnoj socijalnoj inkluziji i predrasudama? Koliko zdravi ljudi razumiju one s invaliditetom, pitaju li se kako izgleda bar jedan njihov dan? Ili smo svi kolektivno 'ogrezli' u samodovoljnost popraćenu odsutstvom empatije za sve koji su različiti od nas?

 

DEPO portal se u ovom prilogu posvetio ovim temama, ali i medijskom (ne)praćenju istih uslijed pritisaka s kojima se javne informativne platfome i same suočavaju. O svemu ovom, ali i finansijskoj pomoći koja je ponekad 'presudna' da se glas ovog dijela bh. populacije bolje i jače 'čuje', razgovarali smo s nekoliko pobjednika prošlogodišnjeg konkursa "Imaš priču" u organizaciji EU i UNDP-a.

 

'ŠTA JE U NAŠOJ ZEMLJI VALIDNO, A ŠTA INVALIDNO': Rođen s oštećenjem desne strane tijela, boreći se za svoje školovanje, dostojanstvo i pravo glasa u bh. društvu koje marginalizovane i ranjive skupine populacije uglavnom 'ne čuje' i ne uvažava, Aladin Kavgić je danas uspješni poduzetnik s bogatim poslovnim iskustvom od komercijaliste, preko IT sektora do grafičkog dizajna, koji, između ostalog, svesrdno radi i na pomaganju osoba kao što je i on sam. 

 

 - Šta je u našoj zemlji validno, a šta invalidno, pita se Aladin govoreći za DEPO Portal o teškoćama s kojima se susretao boreći se za posao i svoj protor u bh. društvu.

 

- Invalidno u prevodu znači neispravno, ali ne možemo tako okarakterisati osobu sa nekim tjelesnim oštećenjem! Koliko potpuno zdravih ljudi sjedi kod kuće i čeka svoju životnu šansu, da im sama padne sa neba? Iskreno, to je za mene invalidno. Zašto ljudi jednostavno ne mogu razumjeti da ja mogu biti uspješniji iako imam neko fizičko oštećenje?! Upravo to me je guralo uvijek naprijed -  potcjenjivanje i diskriminacija okoline. Danas sam ponosan što sam odlučujem o svojoj sudbini i što sam dokazao svim ljudima u našoj zemlji da se itekako može biti uspješan ako ste ambiciozni i imate želju da uradite nešto u svom životu, pojašnjava Kavgić. 

 

aladin-kavgic-eu

EU dodijelila 8 grantova za 8 sjajnih priča: 'Vaš glas, vaša priča se čuje!'


Budući da mediji u BiH nailaze na mnoge probleme u smislu političkog pritiska, zastrašivanja novinara i manjka transparentnosti medijskog vlasništva, to često uzrokuje i manjak prostora za glasove onih najranjivijih skupina u bh. društvu. Na tragu ove problematike, u Sarajevu je prošle godine održana ceremonija dodjele grantova malim sredstvima informisanja/medijskim outletima, pobjednicima konkursa „Imaš priču“ objavljenog u okviru projekta “Izgradnja i konsolidacija kapaciteta za prevenciju sukoba“, kojeg finansira Evropska unija (EU) u vrijednosti od oko 43.000 eura, a provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u Bosni i Hercegovini. Aktivnost koordinira Ured rezidentne koordinatorice Ujedinjenih nacija u BiH.
Od velikog broja pristiglih prijava, odabrano je osam priča koje su se izdvojile svojom originalnošću i kreativnim idejama. Grantovi u vrijednosti od 5.000 dolara po grantu su dodijeljeni sljedećim dobitnicima:
Cyber Bosanka: “BH Ljudi”;
BH Studenti:  multimedijalni prijedlog s dvije priče “Problemi studiranja studenata s invaliditetom; Studiranje kroz objektiv moje kolegice/mog kolege”
Aladin Kavgic: “Sjenke”
Moja Hercegovina Portal: “Multimedijalno online izvještavanje na temu ljudskih prava i položaja žena i marginalizovanih ciljnih grupa u Istočnoj Hercegovini”
Global CIR: “Pozitivni Balkan”
Sayber DOO: The Loft Radio: “Loft Online Radio/Video magazin- start-up povezivanje mladih”
Anesa Abadan: “Malo sam drugačiji”
Srđan Puhalo Blogging: (action-oriented blogging/ društveno-odgovorno bloggiranje)
 

 

SUJETA, DISKRIMINACIJA ILI OBOJE POMALO: Govoreći o gorkim iskustvima kroz koje je prolazio kada se pokušavao zaposliti te kako je nakon njih odlučio uzeti stvar u svoje u ruke, Kavgić pojašnjava:

 

- Moji nadređeni su uvijek gurali pod tepih moje prijedloge, ali, iskreno, to je više bila sujeta nego diskriminacija. Zadnjih godinu dana priča se skroz mijenja, osnovao sam preduzeće „Dizajn Studio Aladin“ koje vrlo uspješno posluje evo već godinu dana, snimio sam motivacioni dokumentarni film o uspješnim osobama sa invaliditetom u BiH „Sjenke“ u okviru projekta Vaš Glas, Vaša Priča, koji je finansirala Evropska Unija, u čijem snimanju je bilo angažovano šest osoba, od kojih su četiri sa invaliditetom. Film će imati promociju za dva mjeseca, a moj uspjeh je za samo godinu dana pozdravljen od šire javnosti, što mi je posebno drago. Danas ljudi od mene samo traže djela, a ne pitaju za invaliditet i to je dovoljan pokazatelj, prvo meni pa onda i drugima.

 

Sagovornik DEPO Portala smatra i da se "socijalna inkluzija pomalo pogrešno sprovodi u našoj zemlji". Šta to znači?

 

- Osobu sa invaliditetom od malih nogu tj. pretškolske dobi prvo treba socijalizovati, pa onda raditi na njeom obrazovanju, usavršavanju i zapošljavanju. Danas u BiH ima mnogo neobrazovanih osoba sa invaliditetom koje ne poznaju svoja prava. Ne kažem da ne treba raditi i sa starijim osobama sa invaliditetom i pokušat ih uključiti u društvo, ali mislim da vlast treba dobro da osmisli strategiju socijalne inkluzije jedne osobe sa invaliditetom od njenog samog rođenja, pojašnjava Kavgić te nastavlja:

 

- Iz iskustva znam da pristupačnost svih institucija mora biti na prvom mjestu, a ne samo tržnih centara. S obzirom da se iz godine u godinu u našoj zemlji povećava standard, vrlo je bitno da socijalno zbrinjavanje osoba sa teškim invaliditetom prati povećanje standarda, što nije slučaj zadnjih nekoliko godina. Država treba da ih obrazuje, osposobi za samostalni život, da im omogući da se zapošljavaju, da ne bi bili teret državi, jer poznajem mnogo osoba sa invaliditetom koji su sposobni i spremni da se same brinu o sebi, samo nemaju dovoljnu podršku društva. Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom je pravi dobar primjer da podrškom države ambiciozna osoba sa invaliditetom može biti samostalna. Znači, u našoj državi samo treba dobar zakon! - zaključuje Kavgić. 

 

BEZ CENZURE I SENZACIONALIZMA: Aladinov put je, ma koliko često trnovit i brutalno težak, toliko i realan pokazatelj da pojedinac ambicijom i neodustajanjem od cilja, uza sve otegotne okolnosti, na kraju može postati uspješan i služiti kao primjer drugima koji se nalaze u istoj ili sličnoj situaciji. A kada toj želji pomognu institucije i nešto 'veći igrači', njihov se glas čuje i mnogo dalje.

 

Mediji u BiH mogli bi biti jedni od katalizatora razvoja osoba s invaliditetom, no i oni se sami bore s brojnim problemima. Ipak, postoje oni koji, nezavisni i orijentirani ka ljudskosti, pronose glas ovih osoba u javnost. Za DEPO portal, o ovoj tematici govore braća Dragiša i Draško Sikimić, glavni urednik i zamjenik web portala "Moja Hercegovina" (mojahercegovina.com), prošlogodišnji dobitnici novčanog granta EU za multimedijalni prilog posvećen ljudskim pravima i položaju žena i marginalizovanih ciljnih grupa u Istočnoj Hercegovini.

 

I braća Sikimić su osobe s invaliditetom, ali i velikom vizijom koju su pretvorili u stvarnost.

 

- "Moja Hercegovina" se bavi svim temama koje se tiču običnog čovjeka, ali izdvojio bih neke o kojima smo jedini, temeljno i bez cenzure pisali, a to su: seksualno nasilje nad djecom, porodično nasilje nad ženama, položaj žene na selu, položaj samaca, položaj osoba s invaliditetom, položaj osoba s rijetkim i izrazito rijetkim oboljenjima, zavisnost od teških droga. Takođe, redovno pišemo i o kriminalu i korupciji, kao i nepotizmu, ističe Dragiša Sikimić, glavni i odgovorni urednik ovog portala te u nastavku upozorava:

 

- Bh. društvo je generalno loše obaviješteno o pravima i položaju marginalizovanih grupa, i to upravo zbog pogrešnog i površnog pristupa medija navedenim temama. Moja Hercegovina upravo u pristupu pravi razliku. Svakoj priči pristupamo skromno, bez senzacionalizma i sažaljenja, temeljno i sadržajno, obavezno sa kvalitetnim fotografijama, trudimo se svaku priču približiti čitaocu, kako bi je doživio na pravi, humanistički način.  


UZ FINANSIJSKA SREDSTVA EU DO NEZAVISNOSTI I KONKRETNE PRIČE: No bez finansijske potpore gotovo je nemoguće na tržištu djelovati kao medij koji ne koketira sa senzacionalizmom ili vrućim političkim temama, te su sredstva EU od izuzetne važnosti za medije koji žele priče o marginalizovanim grupama plasirati u bh. javnost.

 

- Za naš medij je ta finansijska pomoć konkretno značila i jačanje naše nezavisnosti, ali i kredibiliteta. Takođe, kroz implementaciju projekata koji se finansiraju, značajna je i komunikacija sa EU službencima koji nadgledaju proces implementacije, razmjena ideja i sugestije, a sve to svakako rezultuje kvalitetnijom obradom svake teme pojedinačno- pojašnjava za DEPO portal Dragiša Sikimić.

 

Očigledno je da je problematika socijalne inkluzije i ljudskih prava najranjivijih skupina u bh. društvu kompleksan problem koji zahtijeva interakciju više aktera, no u životu se mora priznati jedna stvar - a to je da svaka promjena počinje od pojedinca... Kao što jedna akterka u Kavgićevom filmu „Sjenke“ govori:

 

Ako vi ne uzmete život u svoje ruke i vi se ne pokrenete, bili vi osoba sa invaliditetom ili ne, niko vam neće doći i pružiti priliku na dlanu - ako vi sami to ne želite!

 

Prethodne EU reportaže možete čitati OVDJE

 

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


DEPO
KOMENTARI