ABDULAH SIDRAN U VELIKOM, ISKRENOM RAZGOVORU

Prebolio sam rijetke i teške bolesti, privodim kraju život... I beskrajno sam tužan jer u Bosni ništa nije moralo biti ovako...

Kultura15.10.17, 19:20h

Prebolio sam rijetke i teške bolesti, privodim kraju život... I beskrajno sam tužan jer  u Bosni ništa nije moralo biti ovako...
U intervjuu koji je dao za Faktor, bh. akademik, pisac i scenaista Abdulah Sidran otvoreno je govorio o današnjoj BiH, a s obzirom da je posljednjih godina vodio bitku za zdravlje, ovaj iskreni razgovor započeo je odgovorom na to pitanje

 

 

Izvor. Faktor.ba/Autor: Merima Čustović

 

Svjetsku slavu stekao je kao pisac scenarija za višestruko nagrađivane filmove "Sjećaš li se Dolly Bell", "Otac na službenom putu", "Praznik u Sarajevu", "Kuduz", "Savršeni krug", a popularnost je kroz pisanu riječ, svoje znanje, stavove i razmišljanja, dobio i na domaćem terenu, što je rijetkim pošlo za rukom. 


Adbulah Sidran, pisac i akademik, zbog svoje iskrenosti i neprestane donkihotovske borbe, stekao je armiju fanova, ali i zakletih neprijatelja kojima ne odgovara ni on, ni njegovo kritikovanje anomalija koje su se duboko uvukle u naše društvo. Ali to ga nije usporilo, naprotiv, pronašao je efikasniji način, pa sada putem društvenih mreža svakodnevno i u 73. godini podsjeća na borbe običnih ljudi. 


On ne dopušta, kroz ono što piše i što javno govori, da zametnemo njihove sudbine. Sidran nas podsjeća kako je čovjek i biće nade.


Njegove knjige nose epitete bestselera, a posebno je u javnosti odjeknula njegova romansirana autobiografija, roman "Otkup sirove kože". Predstave za koje je pisao tekstove slove za najizvođenije i najtraženije, poput one "U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce", koja je još na repertoaru Kamernog teatra 55 u Sarajevu.


Sidran je čovjek bogate biografije, autor je najljepših pjesama, dramskih tekstova, scenarija i knjiga. I uvijek nešto piše, njegova znatiželja je preširoka, ima zapise, dokumente i bilješke, za koje mu ne bi bilo dovoljno ni sedam života da desetinu toga uobliči u književnu formu.


U intervjuu koji je dao za Faktor otvoreno je govorio o današnjoj BiH, a s obzirom na to da je posljednjih godina vodio bitku za zdravlje, intervju smo otvorili tim pitanjem.


Vodili ste žustre bitke sa bolestima. Kakvog ste zdravlja sada?


- Narod zna da sam ja prebolio neke bolesti koje se rijetko i teško savladuju, i da se dvije-tri godine već nalazim u rukama, sretan sam u tim rukama, narodne, veoma uvažene ljekarke, one koja poštuje tradicionalnu narodnu medicinu, i zna sve o biljkama, Ramize Idrizović iz Bijelog Polja. Svako jutro i svaku večer već dvije godine, u januaru će biti tri, uzimam njenu terapiju. To su važne tinkture od stotina trava, ubranih, pa sušenih, obrađivanih na Pešterskoj visoravni, i to baš tamo gdje se rodio Ćamil Sijarić. Tako da nema dana da ni o njemu ne mislim, kao da trava raste na groblju u selu Godijevo i Šipovica odakle je Ćamil. To je nadmorska visina 1.500-2.000 metara. To su trave nevjerovatno djelotvorne. Ta žena, ljekarka, slobodno je možemo tako zvati, ovih dana je dobila certifikat Evropske unije za slobodan rad u zemljama Evropske unije.


Ona drži predavanja na beogradskom univerzitetu, objavila je dvije knjige. Jednu prvenstveno o ljekobilju, a druga je ispovijest kako je ona od neuke žene, ne znam kojeg stepena obrazovanja, domaćice, postala svjeski čuven znalac narodne medicine. Ona je najprije spasila svoga muža kad su ga otpustili sa beogradske vojne klinike u četvrtoj fazi metastaze raka mozga. Nije dala svoga muža. I kada sam otišao kod nje, na rastanku mi je rekla: "Ti se Avdo drži svega onoga što ti doktori kazuju ili daju, ali ti znaj, ja tebe ne dam". I ta jedna rečenica tako moćno djeluje na čovjeka, jer ja sam njoj otišao nakon što sam pobijedio dva karcinoma, a počeli su se pojavljivati simptomi ili povratka tog drugog na prostati ili da je iskočio ovamo gdje su mokraćni kanali. Raja koja me gleda smatra da sam dobar, odličan, sam sebi nabijam radni ritam kao da mi je 50, a ne 73. Priznajem da u popodnevnim satima imam potrebu da odmorim, a sve ostalo dobro funkcioniše.

 

Aktivni ste kako ste rekli, kao da vam je 50, iako ste u 73. Kako uspijevate tu snagu pronaći u sebi, s obzirom na to da današnje vrijeme nije naklonjeno piscima i umnim ljudima?


- Pa dobro sad, svi znaju da ja imam jednu lijepu porodicu. Svi koji mene znaju, znaju da svoj život dugujem svojoj supruzi Sabiji i da bez njene podrške i razumijevanja djece Tarika i Amre sve što pričam bilo bi nemoguće. Uvjet da bi se u ovom dobu koje je takvo, ja mislim da nikad gore nije postojalo, da bi se opstalo, čovjek se hvata za tu slamčicu unutarnje harmonije koju može dosegnuti raznim putevima. Ne znam jeste li primijetili, ali mnogi traže snagu u prakticiranju joge, meditacije. To je sve raširenije. To su zapravo antistresni postupci i procedure, jer svijet se prozlio do te mjere da nije moguće razumjeti, niti da može biti Božija volja toliki stepen zla na planeti kao takvoj. I kad sužavamo do kućnoga praga, to je pakleno iskustvo.


Vi ste među rijetkim koji javno kažu sve što misle. Sada svoje stavove iznosite i putem društvenih mreža. Šta Vas posebno iritira u našem okruženju? Može li se više išta promijeniti u ovoj zemlji?


- Gledajte, mi smo žrtveno janje jednog nemoralnog političkog međunarodnog sporazuma i koliko god bilo grijehova na našoj strani, pogrešnih poteza, neznanja, nepameti, u krajnjoj liniji taj tzv. mirovni sporazum Dejtonski je nešto što onemogućava napredak. On je stvoren da državu Bosnu privede nestanku koji bi izgledao prirodan. Vidim potrebu da se udruže političke snage, pa i ove koje postoje formirane kao partije stranačke, građanska udruženja, nevladine organizacije, na osporavanje Dejtonskog sporazuma, jer on je sam sebe učinio ništavnim time što nijedno od njegovih poglavlja nije provedeno ni 20 procenata. Prema tome, ja nisam politolog niti sam prorok, da bih mogao znati šta bi slijedilo, ali mi živimo laž! Međunarodna zajednica ovdje od nas traži da sarađujemo sa onima koji ne žele da Bosna postoji. Nama su u upravljanju Bosnu gradili oni koji su je uništavali i koji su sada samo promijenili mehanizme kojima isti posao rade. Dakle, taj međunarodni sporazum, koji je zapravo nelegalan, on ima samo politički legitimitet. Nema ni pravni, ni moralni, ni etički, ni povijesni, ni nikakav drugi. Ima samo legitimitet vojne sile, autoriteta, dakle političke volje velikih sila. Postoje međunarodni sporazumi po kojima bi se automatski mogao smatrati ništavnim, jer u okolnostima u kojima je doveden međunarodna prava nisu regularna. Da se nešto događa u vojnoj bazi da se događa u uvjetima koje znate da ih ne opisujem. Kad se prizna istina da međunarodna zajednica u našem primjeru tjera da sarađuju centrifugalna i centripetalna sila, rezultat te saradnje može biti samo haos.


Nastavak intervjua čitajte OVDJE.

 

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)



Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA - Portal Depo.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Depo.ba!