Nakon pokušaja atentata na 'alfu i omegu' Dinama

Mutni poslovi Zdravka Mamića: Bilo je pitanje vremena kad će ga neko napasti... Lista ljudi kojima je stao na žulj je poduža!

Sport23.08.17, 10:02h

Mutni poslovi Zdravka Mamića: Bilo je pitanje vremena kad će ga neko napasti... Lista ljudi kojima je stao na žulj je poduža!
Dinamov čelnik, službeno samo vanjski savjetnik, godinama je upleten u teške korupcijske afere

 

Izvor: Express.hr


Zdravko Mamić, alfa i omega, a bogme i ostatak grčke abecede, hrvatskog nogometa ustrijeljen je u rodnim Zidinama kod Tomislavgrada. Zluradi će reći da je bilo samo pitanje vremena kad će ga neko napasti, a nakon nedavnog nasrtanja na Braču, opasnost je bila sve veća. Nevjerovatno kontroverzni Dinamov čelnik već godinama muku muči sa zakonom, ali još uvijek nema niti jednu presudu za privredni kriminal, usprkos brojnim optužnicama za milionske iznose.

 

Jedna od rijetkih presuda je za vrijeđanje tadašnjeg ministra obrazovanja Željka Jovanovića sredinom marta 2013. godine kada je, između ostalog rekao: "čovjek koji je Srbin i čovjek koji nikada u životu nije radio u znanosti, prosvjeti, u sportu, osim što je... bio dizač tegova" obnaša ministarsku dužnost u "najvažnijem resoru u državi".

 

Brojne druge optužnice, a posljednja je ova na sudu u Osijeku gdje ga se tereti da je sa suradnicima oštetio Dinamo za više od stotinu miliona kuna, a državni budžet za barem 12 miliona kuna poreza i prireza, nisu mu previše naštetile. I dalje je glavni u Dinamu, iako je formalno podnio ostavku na sve funkcije. 

 

Švicarski istražitelji, koji su razotkrili poslovanje tvrtki u formalnom vlasništvu Marija Mamića, a pod kontrolom moćnog tate Zdravka, zaustavili su veliki i ambiciozni projekt privatizacije NK Dinama. “Prema rezultatima koje su nam poslali istražitelji iz Švicarske, skloni smo tvrditi da je novac koji se ‘prao’ preko Mamićeve tvrtke registrirane u toj zemlji trebao biti dio financijskog paketa namijenjen za kupnju NK Dinama”, rekao je za Express izvor blizak istrazi.

 

Ako su te snažne indicije, temeljene na podacima iz temeljitih švicarskih istraga, istinite, Mamićev financijsko-menadžersko-interesni klan doveden je u dramatično lošu situaciju.

 

“Preuzimanjem Dinama, kroz već predloženi model privatizacije, Mamić bi stvorio tvornicu novca koja bi, sasvim je očito, funkcionirala na istim principima kao i dosad. Financijskim transakcijama preko različitih off-shore tvrtki koje posreduju u nepostojećim transferima igrača i neutemeljenim posredničkim istragama”, pojasnio je isti izvor.


Sasvim jednostavno: Mamić je htio privatizirati Dinamo novcem koji je izvukao iz Dinama. Istraga u kantonu Obwalden, kako su u posebnom izvještaju DORH-u naveli tamošnji istražitelji, otkrila je najmanje 10 miliona eura koji su preko tvrtke Rasport Managment AG iz Alpnacha Mamićeva sina Marija raspršeni na različite krajeve svijeta: u Veliku Britaniju, Belize, Jamajku, Hong Kong, Ujedinjene Arapske Emirate, Panamu, Gibraltar i Švicarsku.

 

U Hrvatskoj uživa veliko povjerenje visokih političkih dužnosnika i sudaca pa je čak i Ivan Turudić, predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, povremeni kandidat za razne funkcije u pravosuđu, nedavno izjavio da se povlači iz utrke za predsjednika Vrhovnog suda samo zato što bi mu neko mogao predbaciti da je "Mamićev prijatelj".

 

Turudić i Mamić druže se od “stoljeća sedmog”, zajedno se viđaju u kafićima u prijateljskom ćakulanju, a zbog poznate afere, kad su uhapšeni čelnici hrvatske sudačke organizacije, Vrhovni sud je odlučio da se suđenje Zdravku Mamiću preseli u Osijek. U Zagrebu je, naime, njegov utjecaj očit i prevelik.

 

Sutkinja Jasna Smiljanić, koja danas sudi Ivi Sanaderu u aferi Planinska, nije uopće krila fascinaciju Zdravkom Mamićem.

 

“Ja sam iz Bjelovara, kao i Zdravko. Poznajemo se godinama i uvijek imamo o čemu razgovarati. Uvijek ću piti kafu s njim jer je vedra osoba, a morate priznati i da je zgodan. Nadam se da sam barem dobro ispala na fotografiji”, rekla je tonom kakav teško priliči ozbiljnoj sutkinji.

 

Možda i najbolji primjer njegovog utjecaja vidi se u odnosu predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i bivšeg šefa SOA-e Dragana Lozančića. Naime, Lozančićevi podređeni su prisluškivali Mamića koji je organizirao rođendansku zabavu za predsjednicu i Kitarovićka je slučajno upala u njihovu mrežu. Toliko je to prisluškivanje razljutilo predsjednicu da još nije oprostila Lozančiću. Vidjeli smo koliko je kritizirala događanja oko gašenja požara kod Splita kada je htjela naštetiti Lozančiću, a zapravo je kritikom pogodila ministra Damira Krstičevića. Nisu joj smetale optužnice i optužbe protiv Mamića već joj smetalo što joj Lozančić nije rekao da se druži s osobom pod istragom.

 

Zdravkove uvrede na račun novinara i tirade na konferencijama za medije postali su legendarni, koliko po svojoj besmislenosti toliko i po šarolikim uvredama na račun prisutnih novinara i medija. Baš zato je ogromnom dozom podsmijeha dočekana Mamićeva izjava ispred osječke sudnice: "Što sam ja vama novinarima ikada u životu napravio?". A upravo zbog uvreda na račun novinara Boruta Šipsa pravomoćno je osuđen na kaznu od 15.000 kuna.

 

"Ti si jedan pokvareni lažov, monstrum... Ti si mučki provokator! Budalo jedna! Moj sin radit će što ja hoću i što ja mislim da je u redu. Ti si jedno smeće podmuklo! Proklet bio na Božić 2010! Đubre! Mučko đubre!", vikao je Mamić u decembru 2010. godine.

 

Mamićevi roditelji - pokojni otac Josip i majka Lucija, porijeklom su iz Zidina, sela pored akumulacije Buško jezero u zapadnom dijelu tomislavgradske općine u BiH. I Zdravko je gastarbajtersko dijete. Njegov pokojni otac Josip decenijama je bio gastarbajter u Njemačkoj, gdje je u glavnom gradu Bavarske držao tri restorana. U potrazi za boljim životom porodica Mamić se iz Zidina preselila u okolicu Bjelovara, a početkom sedamdesetih godina prošloga stoljeća nastanili su se u Sesvetama gdje je otac izgradio porodičnu kuću, opisao je Večernji list u Zdravkovoj biografiji.

 

Sva trojica Josipovih i Lucijinih sinova - najstariji Stojan, srednji Zdravko i najmlađi Zoran, koji je rođen u Zagrebu, posvetili su se nogometu. Stojan i Zdravko počeli su igrati u lokalnom bjelovarskom klubu NK Mladost Ždralovi, a Zoran je započeo i završio karijeru u Dinamu. Stojan i Zdravko su sanjali da će jednoga dana odjenuti modri dres, ali unatoč tome što su prošli probu u Maksimiru ni jedan nije zaigrao za Dinamo. Stojan je bio odličan igrač u generaciji Velimira Zajeca i Cice Kranjčara, a Zdravkova nogometna karijera u Dinamu zaključena je već u njegovoj 15 godini. Naime, kako je jednom ispričao Zdravko, trener Kobešćak je cijelu njegovu generaciju proglasio neperspektivnom pa je Zdravko pokušao sreću naći u Trešnjevci gdje ga je trenirao Rudi Belin. Kad je Belin otišao iz Trešnjevke završila je i Zdravkova nogometna karijera, a Stojan je poslan u Gošk Jug na kaljenje, te je kratko igrao za Hajduk, Napredak iz Kruševca i karijeru završio u Americi.

 

Hiljadu puta Zdravko Mamić je ispričao kako se počeo baviti biznisom. Još kao srednjoškolac skužio je da može zaraditi na tome što na Dinamovim tribinama nema sjedalica. U OKI-ju je kupovao stiropor, rezao ga i prodavao navijačima kao sjedalice. Na Maksimiru je imao cijelu svoju ekipu prodavača stiropora. U intervju za Playboy Zdravko je ispričao kako je poslije srednje škole našao posao:

 

"Ne biste vjerovali, posao mi je našao Jakov Blažević. Preko Tončija Pocrnića upoznao sam sestru Jakova Blaževića, koja me dovela na Pantovčak. Jakov me gurnuo za trgovačkog putnika Kožarsko-tekstilnog kombinata Zaječar. Tamo je bio direktor, ali i gradonačelnik, Nikola Sovilj - lička veza. Šest godina sam bio njihov najbolji trgovački putnik. Nikad nisam napisao niti jedan putni nalog. Samo bih došao u računovodstvo i rekao napišite mi naloga za toliko i toliko. Nije bilo u pitanju. Nakon toga sam pet, šest godina bio predstavnik Lesne iz Slovengradeca. U 12 godina posla trgovačkog putnika nikada nisam nigdje otišao izvan Zagreba i Osijeka. Tamo bih otišao, sjeo u Čingi Lingi, Košutu, Baranjske noći i s partnerima pio, jeo i zaključivao poslove", ispričao je Zdravko Mamić.

 

U Maksimir je napokon stigao 1992. kada je bio glavni direktor Dinama i s Ćirom Blaževićem pokušao napraviti privatizaciju Dinama. Iz kluba odlazi 1994., a naredne godine postaje direktor Osijeka kada je taj klub prvi put zaigrao u Kupu Uefa. Poslije Osijeka odlazi u Segestu iz Siska koju vodi od 1997. do 1999., a potom prelazi u Croatiju iz Sesveta. Član Izvršnog odbora Dinama postao je 2000., a tri godine kasnije imenovan je izvršnim dopredsjednikom Dinama i od tada počinje njegova era stvaranja jakog i moćnog kluba koji svake godine nastoji prezimiti u Evropi. Zbog toga što je postao gazda Dinama sukobio se s BBB-ovcima koji ga na sve načine pokušavaju otjerati iz Dinama.

 

 

(Express.hr, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)

 

 


Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook