Johnny Štulić opleo po Goranu Bregoviću

Ja sam pjevao sa pet godina, Brega se nije protegnuo do 15-te... Kasni čitavu deceniju za mnom! On lijep, a ja pametan...

Nedjeljni magazin30.04.17, 19:24h

Ja sam pjevao sa pet godina, Brega se nije protegnuo do 15-te... Kasni čitavu deceniju za mnom!  On lijep, a ja pametan...
O muzici, tužbama, djetinjstvu, nagradama, pjesnicima, Goranu Bregoviću, alkoholu i cigaretama: Pojedine pesme su mi kao male ikone. Ko uzima novac, taj plaća i sudije... Branimir Johnny Štulić u intervjuu za Večernje novosti

 

Izvor. Večernje novosti/Autor: Vesna Pantelić


Smatraju ga jednim od najvećih kompozitora, pjesnika i najinteligentnijim prorokom jugoslovenskog rokenrola. Branimir Johnny Štulić (64) uvijek se borio za pravdu i slobodu protiv kurvinih sinova. Mada odavno ne živi na ovim prostorima, svaka njegova riječ smatra se suhim zlatom. A on iz Holandije, za "Novosti", poručuje da je u posljednjih sedam godina snimio gotovo cijelu svjetsku muziku, dostupnu na YouTubu na albumima "Gozba", "Zakuska" i "Protuletje".


- To je moja stara ideja i taj opus od oko hiljadu pjesama sastoji se iz tri dijela. Prvi čine naše narodne pjesme, jer sam prvi na Balkanu svirao sevdah, prije Bregovića i svih ostalih, i ima ih, grubo računajući, 300. Drugi dio su obrade, njih sam malo manje napravio - 200, a treći su moje pjesme.


Žalili ste se Ustavnom sudu Srbije zbog povrede prava na pravično suđenje protiv "Plato buksa", "Haj faja" i "Komune"?


- Sud je povjerovao da treba da platim kauciju "Plato buksu" kao stranac i da imam holandsko državljanstvo. Međutim, ja ga nemam, što oni uopšte nisu htjeli da provjere. Odavno mi je istekao jugoslovenski pasoš, ali nisam stranac. "Haj faj" je objavio pet mojih diskova, gotovo sav moj materijal, a ja ne mogu apsolutno ništa. Ne samo u Srbiji, nego i u Hrvatskoj. Sve je sa novcem povezano, a ko uzima novac, on plaća i sudije. To je uvijek bilo tako i biće. Ne mogu skrštenih ruku da to gledam, a sramota me je da se oko toga potežem.


Stvarno, apsurdno...


- Još je u Titovo vrijeme bilo bandi i lopovluka. Ja sam 1980. morao da se učlanim u Sokoj da bih dobio autorske honorare, a nisam vidio ni dinara. Poslije četiri-pet mjeseci odem i pitam gdje je problem, a oni mi kažu da ne isplaćuju novac jer prelaze na kompjutersku obradu. Prelazili su od 1984. do rata 1991, a kompjuteri tada nisu ni postojali. Ubirali su novac od mojih pjesama, ali nikad nisu plaćali. Naravno, odmah sam se ispisao iz Sokoja, 1981. o čemu imam i potvrdu. A onda sam vidio da su me oni tek 1994. odjavili i "predali" hrvatskom ZAMP-u. To je bilo povezano sa "Olujom", sve je naštimovano i dogovoreno. Sve su to sestrinske i gazdinske organizacije koje sarađuju.


Oni sarađuju, a vi bez para?


- Nemam ja veze ni sa Hrvatskom, ni sa Srbijom, ni sa Jugoslavijom, kako je to Sokoj predstavljao, već samo sa svojim radom. Sve račune plaćam uredno, porez, sve živo, ali mene odavno niko ne plaća. Nisam bankrotirao, nemam nikakav dug, ali ne mogu da radim kad sve košta.


Rekli ste da je vaša karijera veliko neslaganje sa osrednjošću, koja vlada svuda?


- Nema uopšte dobrih autora. Kada sam počinjao, bili su samo pjevači, a kompozitora je bilo malo, kao i sada. Možda Bregović i Dedić, a ja sam bio prvi kompozitor koji je stvarao svoju muziku. Poludim kad vidim ove "Vikipedije" koje pišu smokvari. Prosto uvredljivo. Taj kadar ništa drugo nije znao nego da maže kvake gov**ma i sada pišu o meni da sam pjevač. Nisam pjevač, ja sam kompozitor. Jedini sam kod nas imao program od svojih pjesama, dok su pola repertoara na koncertu "Bijelog dugmeta" bile tuđe pesme, kao Yesterday na primjer. Prvi sam kod nas krenuo sa svojim kompozicijama.


U mnogo čemu ste bili prvi?


- Jeste, u mnogo čemu. Ipak, prvo sam kompozitor, pa sve ostalo, kakav crni pjevač? Kad bih bio solo pjevač, to bi onda značilo da nisam ja "Azra", što je "Jugotonova" politika, nego su drugi "Azra". Onda su mi oni, valjda, radili pjesme.


Ostali ste čvrsta linija, kao što pjevate u No comment iz 1984?


- Jesam čvrsta linija, zato sam i zaostao. Jedino što sam volio u životu bili su muzika i fudbal. Ništa van toga me nije interesovalo. Fudbal ne možeš da igraš sam, a muziku možeš da radiš sam. A da bih se mogao baviti muzikom, morao sam da napravim pjesme. Baš prije neki dan nađem tekst o sebi sa naslovom "Od netalentovanog čupka do zvijezde regiona" i mislim se, odakle vam to "netalentovani"? U "Globusu" su me 1994. proglasili za 11. jugoslovenskog gitaristu. Kao, veze ni sa čim nemam. A još 1972. sam jako dobro i svirao i pjevao, možda ne toliko savršeno, a od 1974. sam nastupao javno, sam, bez benda, na fakultetu. Htio sam da sviram po cijeli dan i niko mi nije bio ravan. Pa, j***te, ja sam 1977. najbolje svirao akustičnu gitaru od svih rokera u Jugoslaviji. Klasičnu, ako baš hoćeš. Niko nije smio da se mjeri sa mnom. Nisam imao novca da kupim električnu gitaru, a rođeni sam električni gitarista. Eto, Rundek je napravio karijeru na akustičnoj gitari.


Da li ste se makedonskim melosom zarazili u rodnom Skoplju?


- Živio sam na brdu iznad stare turske kasarne, mislim da je danas tamo američka ambasada. Na sto metara ispod kuće bila je taraba ispod koje sam se kao mali provlačio i ulazio u krug kasarne. Imao sam četiri-pet godina. Kao što u Engleskoj imaš one životinje koje su maskota vojske, ja sam bio maskota te kasarne. Ne znam kako su me podnosili. A ispod tog brijega, dva puta godišnje, u proljeće i jesen, održavali su se sajmovi. To je stogodišnji običaj, kad se stočari sele, pa se u proleće i jesen nađu na nekoliko dana. A tamo, sva ta božja muzika koja mi je ušla u uho. Nisu sve takozvane makedonske pjesme najbolje, ali neke su stvarno vrh vrhova.


Šta još pamtite iz djetinjstva?


- Sjećam se ko sad, sa šest godina sam čitao i latinicu i ćirilicu. Nevjerovatno kako je to bilo napredno vrijeme. Čitao sam sve stripove "Den Deri", za koje nisu baš znali u Americi i Engleskoj. "Kekec" je 1957. počeo da izlazi s tim stripovima i ja sam kao dijete gutao sve futurističke stvari. Pjevao sam "Dajanu" od Pola Enke, ali sa domaćim tekstom "O Dajana, volim te, skini gaće, molim te, da ti vidim belu picu, da ti turim kobasicu" (smijeh). Nisam znao šta to znači, ali sam pjevao sa pet godina. Brega se nije protegnuo do 15. godine, ali zato u muzici kasni čitavu deceniju za mnom. Ja sam skroz na bitu, a on je sredina puta u kompoziciji. Počeo je da komponuje 1970, a ja to radim od 1963. Ja sam takozvana eolska struja, bitnička. To je za Bregu špansko selo. Spominjem Bregu zato što on voli da ga spominju. Pogotovo kad mu sliku stave, to mu je najvažnije. Znači, obavezno stavi Breginu sliku uz ovaj tekst, a moje riječi ispod. To će biti izvrsna kombinacija - on lijep, a ja pametan.

(...)

 

Nastavak intervjua čitajte OVDJE.

 

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)


DEPO
KOMENTARI