Teologinja Nina Käsehage je razgovarala sa više od 170 selefija u Evropi. Kroz te razgovore je dobila uvid u njihov način razmišljanja. U razgovoru za DW kaže da je žalosno što se svi stavljaju u isti koš.

Nina Käsehage

Danas se termin selefizam često koristi kao sinonim za radikalnu, nasilnu stranu islama. Kako to ocjenjujete?

Postoji nekoliko pojmova koji su mi malo sumnjivi. Prvi pojam je islamizam. Slažem se sa islamskom teologinjom Hamideh Mohagheghi koja smatra:„Ako se ime jedne religije izjednači sa manjinom koja se radikalno izražava, u ovom slučaju se radi o riječi islamizam, onda se kao talac uzima cijela jedna religija. Vidim da se taj pojam kod snaga sigurnosti zadržao i da je veoma izražajan. Međutim, to skreće pažnju na muslimane koji često nemaju nikakve veze sa radikalnim idejama. Ukoliko na primjer jedan hrišćanin izvrši atentat, kao što je nažalost bilo u SAD, onda se ne govori o kristianizmu.

Niisu sve selefije spremne na nasilje. Kako razlikujete tu grupu?

Savezni ured za zaštitu ustavnog poretka u međuvremenu govori da ta scena broji oko 10.000 osoba. Dakle veoma mali broj u poređenju sa tri do četiri miliona muslimana koliko živi u Njemačkoj. Grubom podjelom bi selefije podijelila na purističke, političke i džihadističke. Od toga su dvije trećine nepolitički puristi i političke selefije, a tek onda dolazi jedna trećina selefija koje zagovaraju ili su spremne na nasilje.

Selefizam strogo tumači islam i žalosno je što se jedna cijela grupa stavlja u isti koš. Razgovarala sam sa dosta sudionika i propovjednika koji se javno distanciraju od nasilja. Oni također pate od pritiska džihadista. Nažalost, medijski prikaz protestnog pokreta selefija protiv džihadizma nije dovoljno dobar kako bi trebao biti. Platforma za dijalog Qantara.de to veoma dobro razlikuje dok mnogi drugi mediji nažalost izbjegavaju o tome izvještavati i radije potpiruju strah od jedne cijele grupe.

Dosta se zalažete za prevenciju i još uvijek dobrovoljno radite sa porodicama koje se boje da se njihova djeca ne radikalizuju. Veliki broj ljudi ste već odvratili da se ne priključe ratu u Siriji. Kako ih uvjeravate?

Kada argumentovano razgovarate sa ljudima i ako pojednostavite stvari onda se može postići mnogo toga. Ako nekoga per se optužite, onda se on osjeća potvrđenim u svom stavu. Prevencija je dugoročan posao isto kao i deradikalizacija. Dugoročni projekti za političare često nisu zanimljivi. Ne djeluju seksi i nisu pogodni za predizbornu kampanju. To vidim kao opasnost jer se u predizbornoj kampanji tematizira sigurnost, a da se pri tome političari dobro ne informišu. Krize se mogu kratkoročno sprječavati, ali je dosta važnija dugoročna prevencija odnosno deradikalizacija.

Koje argumente koristite kada pokušavate odvratiti muškarce i žene da se priključe strujama koje su spremne na nasilje?

U slučajevima u kojim sam uspješno primijenila kontra argumente sam poznavala biografsko porijeklo i motivacije osoba sa kojim sam razgovarala. Dakle, poznavala sam individualne nedostatke. Međutim, ti nedostaci su često dopunjavani džihadističkim narativima. Činjenica je da je to još uvijek tako iako postoji poboljšanje kada je riječ o strukturalnoj diskriminaciji muslimana. Ako se to prenese na selefijske grupe, onda njihovi članovi tu diskriminaciju doživljavaju još gore jer se vanjskim izgledom već „deklarišu“ kao selefije. Kroz to se osjećaju potvrđenim u svom stavu da je ta diskriminacija usmjerena protiv „jedinih pravih muslimana". To, tu grupu, dodatno ojačava. Upravo u takvim slučajevima se moraju navesti drugi primjeri i ukazati da je tako nešto uvijek uzajamno. „Vi se izolujete, ne gledate druge u oči, ponekad ste namjerno nepristojni, ne dajete drugim ljudima ruku“. To je samo jedan mali primjer, ali za sve je potrebno vrijeme, vjersko znanje i prije svega interes za ljudima bez obzira koje vjere.

Nina Käsehage je teolog i stručnjak za selefizam. Radi na Univerzitetu u Rostocku. Dobrovoljno se angažuje na polju prevencije i deradikalizacije muslimana.

(Dw.de, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)