Emisija ISPUNI MI ŽELJU se već 10 godina emituje na Hayatu. Već 10 godina, zajedno pomažemo narodu, običnim ljudima, djeci, našim nanama i dedama. U sumornoj stvarnosti svaki dan se nadamo boljem, ali čini se da to bolje, jednostavno, nikada ne dolazi...

Kroz svakodnevni posao voditeljice i novinarke emisije, Šejle Cocalić, smjenjuje se tuga i radost. Tuga, zbog situacija i teških životnih priča, koje dotaknu i najtvrđe srce, a sreća, kada im pomognemo, iako znamo da ta sreća, u većini situacija, nažalost, neće trajati vječno.

- Raditi emisiju ISPUNI MI ŽELJU nema nikakvih dodirnih tačaka sa 'normalnim' poslom, kaže Šejla. Da bi radili ovakvu vrstu emisije, morate čvrsto stajati na zemlji, biti izgrađena ličnost, imati dovoljno jako srce, volju a ponekad i želudac, da bi saslušali, vidjeli i čuli sve preteške životne priče sa kojima se susrećemo. Zamislite koliku jačinu i težinu ima priča koja vas, dok gledate emisiju, natjera na plač, dodirne vas tamo gdje niste mislili da vas može dodirnuti stranac, osoba koju ne poznajete...

- Zamislite tek kako je nama, nama kojima smo tu, na licu mjesta, nama koji slušamo i gledamo šta se na ovom svijetu dešava. Od cijele priče koju preplačete gledajući, vi vidite samo 10-tak minuta a mi smo tu  sa tom porodicom, obično proveli sate i sate da bi dobili cijelu priču, priča nam Šejla Cocalić.

I baš danas, dok je ekipa emisije bila na terenu, Šejlu je opet nešto toliko dojmilo, da jednostavno nije mogla čekati dan emitovanja emisije. Večeras je došla kući slomljena, sa tugom u očima i na licu, a sve zbog ovoga...

- Život piše najemotivnije priče. Danas sam svjedočila jednoj takvoj. Dedo od 77 godina ima samo jednu želju. Nakon 55 godina braka njegovoj supruzi je nažalost oštećen sluh. I sve će dedo nekako preživjeti i nekako izdržati, ali nikako ne može da podnese tišinu sobe i tišinu života koji ih okružuje. Nana ne čuje, samim tim i ne razgovara sa dedom. Šuti i gleda, a on šuti i pati. Pati jer ne govori s onom s kojom je 55 godina prošao sve lijepe i tužne trenutke. Pati jer je njihov život zarobila tišina. Pati jer u sistemu u kojem živimo on ne može da joj kupi novi, bolji, kako on kaže, skuplji slušni aparat, a činjenica da je zbog toga morao da zove televiziju i da stane pred kamere, da kako on kaže sav svijet vidi njegovu bol, dotukla ga je više od one tišine koja ga muči godinama. Ali sve za nju. Samo da progovori, da prokleta tišina ode od njih, da ovo malo što im je ostalo prožive k'o ljudi, završava Šejla.

(Hayat.ba/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)