ŽIVOT U STALNOM STRAHU

Potresna ispovijest zlostavljane Sarajke: Tukli su me i majka i brat, zatvarali u podrum, htjeli da me udaju za...

Nedjeljni magazin18.12.16, 16:30h

Potresna ispovijest zlostavljane Sarajke: Tukli su me i majka i brat, zatvarali u podrum, htjeli da me udaju za...
Majka i brat određivali su mi cijeli život, željeli su i da me udaju za nekog iz inozemstva, momka kojeg ja uopće nisam željela. Tada su me zatvarali u podrum i brutalno tukli. Ali je to bio prelomni trenutak i moj otac je pozvao policiju

 

Izvor: Azra/Autor: Milica Brčkalo

 

Magazin Azra objavio je potresnu ispovijest djevojke, stanovnice Sigurne kuće u Sarajevu, koja ima tek 18 godina... Svoju uznemirujuću priču o fizičkom zlostavljanju koje je godinama trpjela, odlučila je podijeliti s čitateljima, u nadi da će možda njeno iskustvo pomoći drugim djevojkama, koje prolaze iste ili slične torture, da se izbore i smognu snage da potraže pomoć, dok nije kasno.


Budući da i dalje živi u strahu, razumjet ćete zašto njen identitet ne otkrivamo.


Koji vid nasilja ste pretrpjeli, i od koga?


– Nasilje sam prvenstveno trpjela od brata, ali je i majka bila uključena. Još od malena me je tukla, maltretirala i zapostavljala. Braća su joj uvijek bila u prvom planu.


Koliko braće imate?


– Dvojicu. Jedan je stariji, a drugi mlađi od mene.


Kažete da su braća majci uvijek bila u prvom planu. Kakav odnos ste tokom odrastanja imali s majkom?


– Uvijek su tu bile neke zabrane, oduzimanja i kazne. Jednostavno, smatrala me je manje vrijednom. Često sam imala osjećaj da me odguruje od sebe, da me ne želi i da me mrzi. Ali eto, kroz godine odrastanja sve sam se više navikavala na to. Mislila sam da je to tako normalno. Prihvatila sam svoju majku. Ona je inače takav tip osobe, ne voli mnogo da se druži s ljudima, zotvorena je. I sa svojom porodicom i familijom i s očevom familijom nije baš u dobrim odnosima.
Uz to, ponekad zna biti i pravo agresivna. Svu frustraciju i nervozu je prenosila na mene. Poslije svake svađe između nje i mog oca ja sam bila kažnjavana, ja sam osjetila to na sebi.


Kada je brat počeo da Vas tuče?


– Kako sam odrastala, stariji brat je preuzeo tu ulogu nasilnika. S vremenom je počeo uzimati drogu i baviti se kriminalom, a bio je čak i u zatvoru. Uključio se u sve te prljave stvari, šta ja znam. Počeo je da me tuče od 14. godine.


Od Vaše 14. godine?


– Da. Uglavnom je dolazio iz grada nadrogiran i onda je to na mene prenosio. Tukao me, zatvarao, šta ja znam… Zabranjivao mi neke stvari. Sve što sam željela bilo mi je zabranjeno, sve što sam tražila bilo je nemoguće. Sve što je njima dvojici majka davala meni nije, nekako me je izostavljala u svemu. S druge strane, sve što je trebalo da braća rade i da obavljaju, koji god posao, morala sam ja. To su često bili fizički jako teški poslovi.


Gdje Vam je u svemu tome bio otac?


– Majka nikada nije bila u dobrim odnosima ni s njim. Uvijek je više pričala i donosila odluke sa starijim bratom, nego s ocem. Kada je meni bilo 16 godina, i brat je počeo da ulazi u konflikte s tatom, sve dok ga jednom prilikom nije istjerao iz kuće. Od tada pa sve do sada, do svoje 18. godine, nisam skoro nikako viđala oca. I to viđanje je bilo samo na pet minuta da me pita kako sam i eventualno da mi da novac koji mi je bio potreban. Nisam nikada znala gdje mi otac živi, jer mi ni brat ni majka nisu dozvoljavali da ulazim u neki veći kontakt s njim.


Kako je Vaš otac, dok je još živio s vama u kući, reagirao na majčine i bratove postupke?


– Otac je bio nekako više odsutan od kuće. Mnogo je radio i nije bio u toku svih zbivanja. Najviše sam kući bila s mamom, jer nisam puno izlazila, a i morala sam obavljati njene poslove u kući.
Kada se sve to dešavalo, nikada nisam smjela ocu da kažem, jer su mi prijetili. Bilo je tu i oružja, prijetili su mi oružjem. Brat mi je jako krupan i jači je od oca. Otac mu se nije mogao suprotstaviti ni kada ga je izbacio iz kuće.


Je li Vam ikada palo na pamet da krenete s ocem?


– Jeste. Bezbroj puta sam imala tu želju da odem da živim kod oca, ali bojala sam se da će me ubiti zbog takvog pokušaja. Oni mi više nisu dozvoljavali ni da pričam s njim. Čak i kada je majka govorila da će se razvesti od oca, prijetili su mi da na sudu moram da budem na njihovoj strani, da okrenem priču na neko njihovo dobro.


Kako je Vaš mlađi brat reagirao na sve to?


– Bio je neutralan. On nije želio da dođe u konflikt s mamom i bratom, ali nije radio ništa protiv mene. Nije pokušavao da mi naškodi. Uglavnom je bio neutralan i držao se po strani. Sve je posmatrao, ali to nikakvog efekta na njega nije imalo.


Kada je uz majku i brat počeo da Vas tuče, ko je od njih dvoje bio više i češće nasilan?


– Ja sam tada već bila odrasla, tako da majka nije više dizala ruku na mene. Ali brat jeste. On me je tukao i kažnjavao. Majka mu je davala podršku. Neću reći da ga je huškala, ali je potpaljivala taj plamen. Najviše je ona bila kriva za moje batine, a brat je preuzeo odgovornost da me tuče.


Jeste li ikada pokušali da mu pružite otpor i uzvratite?


– Ne. Bilo me je strah. A i jednostavno ne bih mogla pružiti otpor, zato što je mnogo veći, stariji i jači od mene. Samo bih dobila još gore batine.


U kom momentu ste odlučili da potražte zaštitu u Sigurnoj kući?


– Prije dolaska ovdje nikada nisam ni čula za Sigurnu kuću. Padalo mi je na um da prijavim policiji, ali me je bilo strah da se to neće dobro završiti za mene. S obzirom na to da su mi majka i brat određivali cijeli život, željeli su i da me udaju za nekog iz inozemstva, momka kojeg ja uopće nisam željela. Tada su me zatvarali u podrum i brutalno tukli. Ali je to bio prelomni trenutak i moj otac je pozvao policiju.

 

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.

 

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)


DEPO
KOMENTARI