Vojka Smiljanić-Đikić je strastveno vjerovala u viziju kulture što je univerzalni jezik koji svijet čini boljim mjestom - riječi su novinara Bore Kontića kojima je opisao ovu pjesnikinju, prevoditeljicu i urednicu časopisa 'Sarajevske sveske' na komemoraciji koja je održana danas u Narodnom pozorištu Sarajevo. Umrla je 21. augusta nakon duge i teške bolesti.

Novinar i književni kritičar Kontić je istakao da Smiljanić-Đikić nikada nije navodila rat kao razlog da se ne razgovara o knjigama i umjetnosti te da je čvrsto vjerovala da nikada neće doći vrijeme u kojem se ne osjeća potreba za kulturom.

Pisac Enver Kazaz opisao ju je kao energiju koja je mogla da ponese cijelu regiju u intelektualnu ljepotu te da je učinila ono što nije mogao niko, a to je da sve iz regije ujedini u "Sarajevske sveske".

- Njeno tijelo je umrlo 2016. godine, ali je ona pobijedila smrt svojom poezijom prije 50 godina - poručio je.

Na komemoraciji je prisustvovao i veliki broj predstavnika javnog i političkog života, a među njima i bivši visoki predstavnik u BiH i švedski diplomat Carl Bildt koji je kazao da je Vojka Smiljanić-Đikić prije svega bila Jugoslovenka, koja je svugdje predstavljala Bosnu i Hercegovinu i ljepotu ljudi koji žive u njoj.

- Naši životi su dirnuti i ona nam je pokazala koliko je Sarajevo toplo - poručio je.

Bivši američki ambasador u BiH Clifford Bond istakao je da će svi koji su je poznavali prisvojiti nešto od njene životne energije te da bi Vojka Smiljanić-Đikić bila najsretnija da su svi nešto naučili od nje.

- Nedostajat ćeš nam i uvijek ćeš biti dio nas - istakao je.  

Sahrana pjesnikinje, prevoditeljice i urednice Vojke Smiljanić-Đikić bit će obavljena danas na sarajevskom groblju Lav.

Vodila je malu redakciju koja je ostavila velikog traga u kulturnoj historiji BiH prije rata. Kroz Treći program Radio Sarajeva prošla je i stasala gotovo cijela relevantna kulturna elita tadašnje BiH.

Smiljanić-Đikić, koja je bila urednica časopisa "Sarajevske sveske", rođena je 29. septembra 1932. u Varcar- Vakufu.

Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Dobitnica je nagrade Udruženja prevodilaca BiH 1975. Objavila je niz knjiga, među kojima su one iz domena poezije "Pjesme" (Svjetlost, Sarajevo 1966.), "Tkači vetrova" (Prva književna komuna, Mostar 1987.), "Pepelnica" (Zid, Sarajevo 1997.), "Druga zemlja" (Zid, Sarajevo 2000.) te "Prevođenje mora" (Naklada ZORO, Zagreb-Sarajevo 2004.).

Bavila se i prevođenjem, gdje je nizala mnoge naslove poput: "Antologija savremene alžirske poezije" (Svjetlost, Sarajevo 1975.), Jean-Jospeh Rabearivelo "Poems" (Presque – songes, Traduit de la nuit) Nouvelle edition 1960. Tananarive, ("Bijeli bik"), Marguerite Yourcenar, Alexis ou Le Traite du Vain Combat (Paris, Plon, 1952. - "Aleksis"), Marguerite Yourcenar, Les Songes et les Sorts (Paris, Grasset 1938.), ("Snovi sudbine"), III program Radio-Sarajeva 1991., Mohammed Dib, Qui se souvienet de la mer (1960., "Ko se sjeća mora"), roman, biblioteka “Cijeli Svijet”, Sarajevo-Beograd, 1976., Myriam Ben, Sur le chemin de nos pas (Editions L Harmattan – Paris) Collection Ecritures arabes ("Na vlastitom tragu", pjesme), III Program Radio Sarajeva 1985., te Borut Kardelj, Lačne Zarje (Mladinska knjiga, Ljubljana, 1973.) ("Gladne zore, pjesme"), Prva književna komuna, Mostar, 1979.

(FENA/em)