Izvor: Telegram.hr/Autor: Ivana Violić

U nizu tipičnih značajki fašizma, dvije se lako izdvajaju. Riječ je o dominaciji jedne društvene grupe ili nacije nad drugima, pod izgovorom da su ti drugi manje vrijedni, ili štetni, ili opasni. Radi se, zatim, o masovnom korištenju svih vrsta nasilja, a osobito fizičkog, za provođenje političke volje unutar određene države.

Turski predsjednik Recep Erdogan zadovoljava, nažalost, oba kriterija. Erdogan je ovoga ljeta, mjesec i pol dana uoči vojnog udara, ponovo naglasio kako su žene koje ne žele rađati neadekvatne i nekompletne, te je gotovo pa naredio da žene ne smiju korisititi kontracepcijska sredstva, te da moraju imati barem troje djece.

Erdoganova antiženska kampanja

Riječ je o nastavku Erdoganove antiženske kampanje, koju je taj bivši nogometaš iz vjerničke obitelji bio započeo 2014. godine, kad je u intervjuu BBC-u kazao da “muškarci i žene ne mogu biti jednaki, pa se tako prema njima ne smije ni ponašati.” Erdogan je, dakle, izabrao žene kao onu društvenu skupinu, koju treba proglasiti nejednakom, manje vrijednom i nekompletnom, kako bi se u relativno sekularnoj Turskoj nad njima uspostavila što snažnija dominacija.

Erdogan je ovoga ljeta, mjesec i pol dana uoči vojnog udara, ponovo naglasio kako su žene koje ne žele rađati neadekvatne i nekompletne, te je gotovo pa naredio da žene ne smiju korisititi kontracepcijska sredstva, te da moraju imati barem troje djece

Erdoganova protuženska kampanja inspirirana je željom da se turska država i društvo približe radikalnijim modelima islamskih poredaka, gdje vjerska pravila igraju presudnu ulogu u određivanju političkog i pravnog funkcioniranja određene zajednice, kao i u uspostavi njenih kulturnih obrazaca.

Fizičko je nasilje, kao glavni element rješavanja političkih prijepora u turskom režimu, eskaliralo poslije neuspjelog vojnog udara, uz tisuće i tisuće i tisuće uhićenih, uz bezbroj suspendiranih i otpuštenih, te uz raspuštanje niza državnih i društvenih institucija.

Turska je danas brutalni zatvor

Jučerašnji nalozi za uhićenje 42 novinara samo su jedan od simbola , koji će se dugo pamtiti, Erdgonanova fašistoidnog vladanja. Turska je danas, očigledno, golemi , brutalni zatvor, kojim vlada tiranin, koji je javno rekao kako njegove neprijatelje treba pogubiti, jer nema smisla da ih se hrani po ćelijama.

Sama činjenica da je Erdogan višekratno pobjeđivao na izborima, ne čini ga manje fašistoidnim tiraninom: i Adolf Hitler često je izvrsno prolazio na glasačkim mjestima. Činjenica jest da je političko stanje u Turskoj danas katastrofalno, i da se ono neće bitno popraviti: Erdogan će tu i tamo napraviti neki ustupak, pustit će pokojeg svojeg protivnika iz zatvora, te vjerojatno ipak neće uvesti smrtnu kaznu.

Turska je danas, očigledno, golemi , brutalni zatvor, kojim vlada tiranin, koji je javno rekao kako njegove neprijatelje treba pogubiti, jer nema smisla da ih se hrani po ćelijama

Ali, Erdogan će do kraja svoje političke karijere ostati okrutni diktator, već i stoga što je svjestan da bi ga po odlasku s vlasti čekala sudbina tipična za većinu diktatora: gubitak svega što posjeduje (i statusno i materijalno), dugogodišnja robija a možda i fizička elimanacija, prije suđenja.

Najdublji ideološki neprijatelj Europe

Diktatore ionako najčešće ubijaju. Logično je, zato, očekivati da će Erdogan – ne nastrada li u nekoma atentatu ili novom vojnom udaru – ostati na vlasti još dulje vrijeme. Što je prilično katastrofalna opcija za Europu i za globalnu stabilnost.

Erdoganova Turska, prije svega, ne može nastaviti pregovore sa Europskom unijom: Turska i Europska unija u ovom su trenutku najdublji ideološki neprijatelji. Zatim, Erdogan može ucjenjivati Zapad turskom ulogom na Bliskom Istoku, a osobito u Siriji i Iraku.

Erdoganova je Turska danas jedna od najvećih opasnosti za ionako ošamućenu i dezorijentiranu Europu, čiji zapadni dijelovi prolaze kroz vjerojatno najkrvavije ljeto u svojoj poslijeratnoj povijesti

Erdogan može ucjenjivati Zapad i novom poplavom izbjeglica. Naposljetku, uz sve moguće nesuglasice, Sjedinjene Države i Turska dugogodišnji su strateški partneri: Erdogan sad može ucjenjivati Amerikance koketiranjem s Vladimirom Putinom, s kojim ga, ionako, mnogo toga povezuje.

Zapad će morati tolerirati turskog tiranina

Zbog svih ovih razloga Zapad neće moći ozbiljnije utjecati na razbijanje fašistoidnog poretka u Turskoj, nego će, dapače, morati tolerirati turskog tiranina na sastancima NATO-a, što, opet, ugrožava minimalnu vjerodostojnost NATO-a, kada se radi o sustavu vrijednosti koji ta organizacija zagovara.

Erdoganova je Turska danas jedna od najvećih opasnosti za ionako ošamućenu i dezorijentiranu Europu, čiji zapadni dijelovi prolaze kroz vjerojatno najkrvavije ljeto u svojoj poslijeratnoj povijesti. Predsjednik Erdogan, nažalost, sjajno se uklapa u čitav niz opakih političkih karikatura, koje obilježavaju duh našeg vremena: od Vladimira Putina do Donalda Trumpa.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)