IstrNa Facebook grupi Stare kazališne fotografije objavljena je poruka potpisana njezinim dječjim rukopisom. Mala glumica, koja je kasnije umrla u stočnom vagonu na putu u Auschwitz, sredinom tridesetih godina obratila se upravi Narodnog kazališta u Zagrebu.

"Pošto je moja mama rekla da ću još ovu sezonu igrati, to ću još držati. A druge sezone neću više igrati. Tražite si drugu curicu. Ja neću više igrati zato jerbo me preveć gnjave na probama. Srdačno Vas pozdravlja Lea Deutsch".

Poruka je napisana na memorandumu i sa žigom advokatske kancelarije njezinog tate Stjepana Deutscha. Kako je Pavao Cindrić napisao u biografskoj knjizi ‘Lea Deutsch – zagrebačka Anne Frank’, Stjepan je bio zanimljiv, vrlo društven tip opsjednut fotografijom i teatrom. Prijateljevao je i s Titom Strozzijem koji mu je predložio da talentiranu Leu upiše u dječje kazalište.

Što se točno događalo s njom

Prvu ulogu odigrala je s pet godina u tadašnjem Velikom kazalištu. Nakon te premijere Freudenreichovih ‘Graničara’, u kojima je Lea glumila Prisku, Marija Ružička Strozzi zapisala je kako “još nije srela tako malo stvorenje koje s tolikom uvjerljivošću i neposrednošću glumi i govori svoje pozamašne tekstove”.
Branko Ivanda, redatelj koji je njenu životnu priču preveo u filmski medij, za potrebe svog filma ‘Lea i Darija’ godinama je pažljivo istraživao što se to točno događalo u njenom životu. Za konkretno pismo upravi zagrebačkog HNK, kako nam je rekao, nije čuo.

Ustaški zakoni iz 1941. godine

Nakon što je 1941. godine uspostavljena NDH, odmah su doneseni rasni zakoni, kojima se židovima zabranjuje nastupanje u javnom životu, vođenje privatnih poslova, a ubrzo se krenulo s zaplijenom imovine. Židovi su morali napustiti sjeverni dio Zagreba, jer im je tamo bilo zabranjeno stanovati, a nisu smjeli posjećivati kavane, kazališta, kina, voziti se javnim prijevozom niti odlaziti na kupalište.

U nadi da će izbjeći progon obitelj Deutsch prešla je na katoličanstvo kao što su to učinili i mnogi drugi. Lea je tome usprkos izbačena iz kazališta. Naime, Zakonskom odredbom o zaštiti narodne i arijevske kulture hrvatskog naroda iz 1941. godine Židovima je bilo zabranjeno sudjelovanje u kreiranju kulturnog života zemlje.

Skrivanje na zaraznom odjelu
Ustaške vlasti naložile su u noći s 2. na 3. svibnja 1943. godine uhićenje svih židova u Zagrebu koji su dotad uspješno izbjegavali zloglasne logore – njih 1700, uključujući Leu Deutsch, njezinu majku i mlađeg brata Sašu. U stočnom vagonu, zajedno s još 65 ljudi, deportirali su ih u Auschwitz. Lea je imala 16 godina. Umrla je za vrijeme transporta, dok su njezina majka i brat poživjeli dovoljno dugo da iskuse strahote nacističkih logora.

Njezin se otac spasio jer se sakrio na zaraznom odjelu u Bolnici Sestara milosrdnica. Stjepan Deutsch umro je 1959. godine u Zagrebu i pokopan je na židovskom dijelu groblja na Mirogoju. Na njegovom grobu stoji i Leina slika.

(telegram.hr/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh)