Predizborna obećanja, koja su bila glazba za uši mjerama štednje napaćenim Grcima, ali i noćna mora vjerovnika u Evropi, pokazala su se kao priča bez pokrića. Umjesto radikalnog zaustavljanja mjera štednje koje su prošlim vladama nametnuli kreditori, umjesto znatnog povećanja minimalnih plaća i zamrzavanja dugova, vlada Alexisa Tsiprasa odlučila se ipak za pregovore s Angelom Merkel i predstavnicima u Grčkoj omražene Trojke. Umjesto najavljenog rata s lokalnim oligarsima, vlada je sklopila pakt o nenapadanju. Gotovo sva predizborna obećanja ostala su neispunjena.

Naravno, neka od njih, poput otvaranja 300.000 novih radnih mjesta na kojima će posao naći mladi nezaposleni Grci, nisu se mogla ni ispuniti u tri mjeseca vladavine, ali je simptomatično da pomaka nabolje još nema ni u naznakama. Stanje državnih finansija gore je nego ikada, a neizvjesnost je potpuna.

Grci su od početka godine s bankovnih računa povukli 30 milijardi eura, više negoli je povučeno sredinom 2012. godine u jeku finansijske krize.

Još prije tri mjeseca Alexis Tsipras Grcima je bio nada, a njegov ministar financija, naočiti Yanis Varoufakis, slovio je za financijskog i ekonomskog genija koji će adutima iz rukava u kratko vrijeme promijeniti situaciju i svima u Grčkoj donijeti boljitak. Krivo. Situacija je znatno gora nego prije, vlada u Atini bori se s isplatom plaća i mirovina, a na napuštanje eura više nitko i ne pomišlja. Jer jasno je da bi zemlja u kratko vrijeme, kada bi sama izašla iz eurozone i odlučila oglušiti se na svoje obveze, utonula u potpuni financijski, ali i socijalni kolaps. Omekšavanju stavova vjerovnika nije pomogao ni Varoufakisov šarm, ni grčke prijetnje koje su se pokazale ispraznima, nije pomoglo ni koketiranje s Moskvom koja je Atini ponudila ekonomsku pomoć.

U takvoj situaciji, sve više Grka smatra kako su pogriješili kada su na izborima dali svoj glas i povjerenje mladim ljevičarima. Na ulicama Atine već su održani prvi masovni protesti protiv Syrizine vlade koja je morala, prema mišljenju najradikalnijih birača, održati svoja predizborna obećanja, koliko god to koštalo. No jedno je davati predizborna obećanja, a potpuno drugo ostvariti ih kad se jednom dođe na vlast.

- Grci su bili pomalo naivni kada su mislili da će se Evropska unija ponašati onako kako bi oni htjeli i prikloniti se njihovim rješenjima. U ovome trenutku između Evropske unije i vlade Alexisa Tsiprasa svojevrsna je pat pozicija. Ulozi za EU su veliki, dok je s druge strane Grčka sama nesposobna riješiti ovo pitanje - kaže profesor Tvrtko Jakovina.

Što god sljedeći mjeseci donijeli Grčkoj, jasno je jedno: popularnost Tsiprasove vlade padat će jer ona neće ispuniti obećanja koja su bila glazba za uši iscrpljenih Grka.

Nepopularne mjere znatno su srozale standard prosječnog Grka. Jedno od osnovnih obećanja Syrize bilo je odmicanje od omraženog programa, no ovo se još nije ni počelo rješavati.

Iako su i Tspiras i Varoufakis vršili pritisak na kreditore kako bi redefinirali uvjete pod kojima Atina prima program pomoći, to je ostalo bez ikakva učinka, a mjere se nastavljaju pod istim uvjetima kao i dosad.

Umjesto najavljenog obračuna s grčkim oligarsima i bogatašima, Tsiprasova vlada uvodi mjere kojima se olakšava položaj bogatima i kojima se porezna opterećenja za najbogatije smanjuju.

Tokom izbora najavljeno je kako će vlada Syrize donijeti uredbu prema kojoj minimalac u Grčkoj raste sa sadašnjih 580 na 751 euro mjesečno. Ova mjera još nije uvedena, niti je uvođenje uskoro na putu.

Prema planu, 300 hiljada najsiromašnijih kućanstava u Grčkoj trebalo je dobiti po 300 kWh besplatne struje na mjesec. Zasad ova mjera nije provedena iako bi značila olakšanje građanima.

Grci su opterećeni kreditima, a sukladno predizbornim obećanjima, u planu je bilo i uvođenje moratorija na njihovu otplatu na nekoliko godina, što zasad nije realizirano, prenosi Večernji.hr.