OMER ČEVRA/ BLOG KOMENTAR PORTPAROLA SBB-A

Zar su Čović i Dodik krivi što je Sarajevo zvanično najgori grad za život u regionu?


06.03.15, 18:19h

 

Poznata svjetska konsultantska grupa Mercer napravila je interaktivnu mapu svjetskih gradova po kvalitetu življenja, stavljajući u odnos 39 različitih faktora, od standarda života, odnosa cijena i primanja, zaposlenosti, zagađenosti, sigurnosti, infrastrukture, zaštite ljudskih prava, nivoa demokratizacije, itd.


Kao najgori grad, pozicioniran na posljednjem 230. mjestu, nalazi se Bagdad, dok je glavni grad BiH rangiran nedaleko od Bagdada - na 161. mjestu, Ljubljana na 75., a Zagreb na 97. mjestu po kvalitetu života.


Što se tiče jugoistočne Evrope, prijestolnica BiH, Sarajevo, pozicionirana je uvjerljivo na posljednjem mjestu.


Kako je moguće da je glavni grad Bosne i Hercegovine, u kojem posljednje dvije decenije vladaju isključivo bošnjačke stranke, poput SDA, SDP-a ili SBiH, grad u kojem nema ni Dodika ni Čovića, ni nacionalističkih Srba i Hrvata koje sarajevski mediji često predstavljaju kao fašiste koji koče sve procese u ovoj zemlji, postao crna životna i ekonomska rupa Evrope?!


Nije namjera ovog teskta da se brani politka Dodika ili Čovića, nego da se ukaže na činjenicu da su SDA, SDP i DF, te pojedini sarajevski mediji, ali i Federalna televizija, koja je na račun obaveznih pretplatnika postala simbol neprofesionalizma i tendencioznog, subjektivnog i stranačkog izvještavanja, te političkog obračunavanja, svoju energiju u potpunosti usmjerili na podgrijavanje bošnjačkog nacionalizma, istovremeno u potpunosti amnestirajući politiku onih bošnjačkih stranaka koje su od grada Sarajeva napravile divlji zapad u kojem je pljačkaška vlast grad prepustila opasnim revolverašima, koji svakodnevno pucaju i ubijaju, bacaju bombe i pale auta, oslobođeni od strane nadležnih institucija od bilo kakve krivične odgovornosti.

 

Kako je moguće da je glavni grad Bosne i Hercegovine, u kojem posljednje dvije decenije vladaju isključivo bošnjačke stranke, poput SDA, SDP ili SBiH, grad u kojem nema ni Dodika ni Čovića, ni nacionalističkih Srba i Hrvata koje sarajevski mediji često predstavljaju kao fašiste koji koče sve procese u ovoj zemlji, postao crna životna  i ekonomska rupa Evrope?!


Bošnjaci se trebaju dobro upitati da li je politika Mostara i Banjaluke kriva što se od grada Sarajeva napravila kasaba koja je prekrivena grafitima i smećem, u kojoj voze tramvaji iz "Titinog doba", dok u centru grada svakih 30 metara za komad hljeba prose penzioneri!


Prije par dana, bivši visoki predstavnik u BiH, lord Paddy Ashdown, koji se za vrijeme i poslije svog mandata pokazao kao istinski prijatelj države BiH i njenih građana, izjavio je u sklopu konferencije o Balkanu koja se održavala na elitnom engleskom unverzitetu Oxfordu, kako je „BiH krenula tračnicama kojima se sve brže kreće ili prema raspadu ili statusu evropske najdublje i najnepredvidljivije crne rupe“, te ukazao da BiH nije moguća kao centralizovana država, ali i da ekonomske reforme koje predlaže EU nisu moguće bez  prethodno sačinjenih temeljitih ustavnih reformi, koje trebaju ići u smjeru da se BiH uredi na sličan način kao i Belgija - dakle federativna država sastavljena od tri autonomne regije, gdje u zajedničku nadležnost spadaju vojska, monetarna i vanjska politika, dok se sve ostalo prenosi na regije.


Možemo se složiti ili ne složiti oko tog rješenja, ali je očigledno postalo neophodno da se o tome otvori dijalog, da se napravi neka vrste konferencije koja bi kreirala jednu vrstu „procesa ustavnih reformi“, kao što je npr. to urađeno u Južnoafičkoj Republici, koja je kao država mnogo kompleksnija u svom etničkom sastavu nego BiH.

Problem je u tome što danas imamo situaciju da se svi konstitutivni narodi, u svojoj svijesti i svojim zahtjevima prema državnom uređenju objektivno nalaze na istom mjestu na kojem su bili pred sami rat. Dakle, konsenzus između naroda i dalje apsolutno ne postoji.

 

Očigledno je postalo neophodno da se o tome otvori dijalog, da se napravi neka vrste konferencije koja bi kreirala jednu vrstu „procesa ustavnih reformi“, kao što je npr. to urađeno u Južnoafičkoj Republici, koja je kao država mnogo kompleksnija u svom etničkom sastavu nego BiH


Dok mi Bošnjaci slavimo Dan nezavisnosti, svi Srbi i dalje vjeruju da je to dan kada su brutalno preglasani, dan koji je ovu zemlju odveo u rat.


Dok Hrvati žele da se poštuju principi o konstitutivnosti naroda, na što su i predstavnici Bošnjaka svoj potpis stavili u Dejtonu, političko Sarajevo i njene kvazigrađanske ljevičarske stranke već osam godina namjerno narušavaju te principe, prvo dva puta izborom, bošnjačkim glasovima, bošnjačkog i hrvatskog člana Predsjedništva, a zatim izbacivanjem legitimnih predstavnika Hrvata iz vlasti na razini Federacije za vrijeme Lagumdžijine platforme, što je ustvari potez koji je otvoreno dao do znanja da ćemo mi, Bošnjaci, govoriti Hrvatima koliko oni mogu dobiti i koliko mogu prava konzumirati, iako su prema Ustavu konstitutivni.


Dakle, to je činjenično stanje, svidjelo se to nekome ili ne. Samo na osnovu principa, slova, ali i duha onoga što je potpisano u Dejtonu može se izgraditi uspješan i dugoročan državni temelj koji može omogućiti funkcionalnu evropsku BiH. Svaki pokušaj da se političkim nasiljem dovede do toga da jedan narod ima više prava nego drugi, da se narušava slovo ili duh onoga što je potpisano, da jedan narod kroz neku pravnu zavrzlamu ili ustavnu nejasnoću ili nedorečenost prevari drugi narod, jedini je garant raspadu, a što će zapravo biti rezultat dugotrajne nefunkcionalnosti države.


Zbog težine te historijske odgovornosti koja lidere i građane ove zemlje čeka u dolazećem periodu, a uzimajući u obzir da su stranke koje čine koaliciju već pokazale dijametralno različite ideološke orjentacije, čak neprijateljske i ratno-huškačke međusobne odnose, može se bez sumnje zaključiti da ta koalicija nema kapacitet ni mogućnost konsenzusa koji je neophodan da bi se napravio bilo kakav značajan iskorak ka stvaranju funkcionalnije države, što su u konačnici stranke koalicije (zbog rovovske borbe za foteljama) kašnjenjem pet mjeseci pri formirnaju vlasti već demonstrirale.

 

Ta koalicija nema kapacitet ni mogućnost konsenzusa koji je neophodan da bi se napravio bilo kakav značajan iskorak ka stvaranju funkcionalnije države


Zaslijepljenost SDA i DF-a za foteljama i očiglednom uvjerenosti da se političkim nasiljem od države koja je etnički definisana u preambuli svog ustava može napraviti građansko društvo po principu jedan čovjek jedan glas, jako je opasan kurs zbog kojeg su se vodili mnogi ratovi i raspadale mnoge države - između ostalog i bivša Jugoslavija.

 

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

Molimo čitaoce da se u svojim komentarima suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. DEPO Portal zadržava pravo da takve i slične komentare ukloni bez najave i objašnjenja.

 


Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook