Šokantna antologija plagijata jugoslovenske poezije

Pjesme plagirali velikani poput Maka Dizdara, Dobrice Cesarića, Oskara Daviča, Vaska Pope...

Nedjeljni magazin19.10.14, 12:06h

Pjesme plagirali velikani poput Maka Dizdara, Dobrice Cesarića, Oskara Daviča, Vaska Pope...
Knjiga sadrži 31 pjesmu autora sa prostora bivše Jugoslavije koji su prepisali stihove najčešće stranih autora i objavili ih kao svoje

Poslije ove knjige više ništa neće biti isto - kaže nagrađivani pjesnik Miloje Dončić, autor antologije plagijata jugoslovenske poezije „Resavski venac“.

 

Knjiga sadrži 31 pjesmu autora sa prostora bivše Jugoslavije koji su prepisali stihove najčešće stranih autora i objavili ih kao svoje. Šokantna antologija otkriva da su među onima koji su „pozajmljivali“ stihove ili čak cijele pjesme neka od najznačajnijih pjesničkih imena s ovih prostora čija djela krase školske lektire: Oskar Davičo, Vasko Popa, Dobriša Cesarić, Mak Dizdar, Drago Ivanišević, Gane Todorovski, Aca Šopov...

 

miloje-doncic
 
- Pre desetak godina došao sam na ideju da napravim knjigu plagijata pesama jer sam primetio da se stihovi iz stranih prepeva autora iz Rusije, Nemačke, Italije i Francuske mogu naći u pesmama značajnih pesnika sa prostora bivše Jugoslavije. Na ovaj nimalo lak posao utrošio sam nešto više od šest godina. Uz tehničku pomoć nekoliko profesora i njihovih asistenata obrađeno je 248 prevoda zbirki pesama, 982 broja književnih časopisa, 118 antologija, 151 zbornik radova, 1.263 broja nedeljnika dnevnih novina, skripti i biltena, što ukupno iznosi 9.588 pesama. Korišćena je građa 74 prevodioca sa 27 svetskih jezika. Ovo je prvi istraživački rad ovakve sadržine u ovom delu Evrope - kaže Dončić, koji je 1999. godine književni rad krunisao Zvezdom Frederica Garcije Lorce.

 

On ističe da je njegov rad izazvao nevjericu u pjesničkim i književnim krugovima još prije nego što je knjiga izašla.
 

Gatalica: Dozvoljene pozajmice

- Video sam nekoliko primjera „originala“ i „falsifikata“ i moram kazati da tako upoređeni, stihovi odista liče: i motivski i tematski i versifikaciono. Ipak, treba biti oprezan, jer klasična krađa u umetnosti ne postoji. Književnost, recimo, poznaje čitav niz, s estetske strane, dozvoljenih pozajmica. One se klasifikuju kao: citat, omaž, reminiscencija, potpis. Da se setimo, Kišovoj „Grobnici za B. D.“ nije naštetilo to što smo saznali od koga je i šta tačno pozajmljivao. Mislim da se ništa neće promeniti u značaju pesme „Srbija“ nakon uporedbe s Pavezeovom pesmom - kaže Aleksandar Gatalica.

 

 

- Sada se svi čude „kako je to moguće“, a niko se ne čudi kada opljačkaju banku. To je normalno. Pa i ovo je krađa. Velika duhovna berba. Brao je ko je hteo. Kao da su šljive, a ne pesme. Nadam se da će ova knjiga promeniti nešto i da neće biti tako masovnog prepisivanja, koje je posebno uznapredovalo uz korišćenje interneta i kompjutera - navodi Dončić, čija je zbirka pjesama „Zobnica“ svojevremeno štampana u 300.000 primjeraka.

 

On ističe da je međunarodna razmjena prevodilačkih fondova najveća podvala u istoriji književne saradnje sa svijetom. 
 

 

(Blic.rs, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)

 

 


Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook