Na prvi pogled, s obzirom da je preostala izgradnja još gotovo dvije trećine od 285 kilometara autoputa čija trasa prolazi kroz Federaciju BiH, ne djeluje da se radi o nekom spektakularnom rezultatu. No, ako se ima u vidu da je do 2010. godine, odnosno prije formiranja Vlade premijera Nermina Nikšića, odnosno dolaska Ensada Karića na čelo Autocesta FBiH, u Federaciji izgrađeno samo 37 kilometara autoputa (dionica Jošanica – Kakanj), osvajanje stotog kilometra (preciznije – 102. kilometra) dobiva sasvim drugu dimenziju i svjedoči o činjenici da se tek u posljednje četiri godine realizaciji projekta Koridor Vc u Federaciji BiH pristupa ozbiljno, planski i strateški, što je i bilo jedno od obećanja iz ekonomskog programa SDP-a uoči izbora 2010. godine.

Strateški zaokret

Izraženo jezikom brojeva, od 2001. godine, kada je radovima na dionici Jošanica – Podlugovi počela izgradnja autoputa kroz Federaciju BiH, sve prethodne garniture federalnih vlasti ostvarile su tempo radova manji od četiri kilometra godišnje, dok je u mandatu premijera Nermina Nikšića, odnosno direktora Autocesta FBiH Ensada Karića, taj tempo više nego učetverostručen – na više od 16 kilometara godišnje. Čak i ako se zanemari činjenica da su dionice građene u posljednje četiri godine, sa brojnim petljama, mostovima, vijaduktima i tunelima, daleko izvedbeno komplikovanije od one izgrađene u prvoj deceniji radova na autoputu, navedeno poređenje dovoljno govori samo po sebi.

Kada je riječ o finasijskom aspektu izgradnje autoputa, o tome kako je ko radio na tom projektu dovoljno govori podatak da je u periodu od 2001. do 2011. godine realizovano samo 150 miliona eura, uz prosječnu cijenu kilometra od oko 14,5 miliona eura, dok su samo u 2014. godini izvršeni radovi vrijedni 222 miliona eura. Prosječna cijena izgradnje netom završenih ili dionica u izgradnji iznosi 20 miliona eura, s tim što u ukupnu sumu ulazi i izgradnja dva granična prijelaza, desetine lokalnih i regionalnih cesta, te drugi infrastrukturni projekti, poput vodovodne mreže kod Ljubuškog… Inače, ranije osigurana finansijska sredstava za izgradnju Koridora Vc (uglavnom krediti Evropske investicijske banke (EIB) i Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), iznosila su 255 miliona eura, dok je aktuelna Uprava Autocesta FBiH u proteklom periodu obezbijedila novih 508 miliona eura, od čega 120 miliona vlastitih sredstava.

U kontekstu činjenice da novac kojim je finansirana izgradnja autoputa nije potrošen, nego investiran, nužno je podsjetiti da 65 kilometara autoputa izgrađenih od 2011. godine, čija ukupno ugovorena vrijednost radova iznosi oko 1,2 milijarde KM, sa sobom nosi 7,15 KM po jednom putničkom automobilu (11 feninga po kilometru) koji njima prođe. Ako se kao parametar uzme podatak da samo kroz Čeono naplatno mjesto Jošanica dnevno prođe više od 10.000 automobila, već i tako grubom računicom dolazi se do prihoda od 71,5 hiljada KM dnevno, odnosno oko 26 miliona KM godišnje samo od cestarina na putničke automobile, što će reći da svaki kilometar autoputa praktično većim dijelom sam sebe otplaćuje, što je ujedno i dovoljan kontraargument dežurnim dušebrižnicima koji su godinama opstruirali izgradnju autoputa, a to na različite načine nastoje činiti i danas, koji kontinuirano lamentiraju o “previsokoj cijeni autoputa“.

Da autoput niukom slučaju nije skup, posebno u smislu njegove funkcije katalizatora ukupnog ekonomskog oporavka i napretka, čak i bez apostrofiranja ušteda ostvarenih u njegovoj gradnji u odnosu na ugovorima predviđene troškove, poput onih na dionici Međugorje – Bijača u iznosu od sedam miliona KM, zorno svjedoči podatak da je u proteklim mjesecima na izgradnji Koridora Vc direktno bilo angažovano 5.000 radnika iz 90 domaćih kompanija, a još barem dvostruko više ih je indirektno učestvovalo u realizaciji tog projekta, obavljajući brojne poslove koji se oslanjaju na izgradnju autoputa.

Regionalni lider

Taj podatak posebno dobija na značaju ako se zna da je dobar dio domaćih građevinskih preduzeća do anagažovanja na izgradnji autoputa bio na izdisaju, dok su istovremeno poslovi na dionicama započetim do 2010. godine mahom davali sumnjivim stranim i još gorim domaćim kompanijama i mešetarima, od kojih su bh. građevinskoj operativi ostajale samo mrvice u vidu poslova podizvođača koje mnogi ni do danas nisu uspjeli naplatiti.

Koliko je okretanje domaćim resursima višestruko korisno za bh. ekonomiju u cjelinu, govori i podatak na samo podatak da se sektor građevinarstva u FBiH, nakon recesijskog sunovrata krajem prošle decenije, na krilima izgradnje autoputa posljednjih godina oporavlja po godišnjoj stopi rasta od blizu pet posto, što sistemom spojenih posuda dovodi i do kontinuiranog rasta industrijske proizvodnje, koji je u prvim mjesecima ove godine, odnosno prije katastrofalnih posljedica koje se još sumiraju, bio najveći u jugoistočnoj Evropi i, prema podacima Svjetske banke, na niovu Bosne i Hercegovine iznosio 6,7 posto, mnogo više od 4,7 posto prosjeka SEE6 regije, koju uz našu zemlju čine još Makedonija, Srbija, Crna Gora, Kosovo i Albanija.

Takav trend ekonomskog uspona baziranom na izgradnji autoputa nesumnjivo će biti nastavljen i u narednim godinama u kojima će, nakon oktobarskih izbora, tim projektom i dalje rukovoditi kadrovi SDP-a, u čijem narednom četverogodišnjem mandatu, planiranim tempom radova od 20 do 30 novih kilometara godišnje, koji je apsolutno realan jer su najteži građevinski zahvati uglavnom već iz nas, trebao biti u potpunosti izgrađen federalni dio autoputa na Koridoru Vc.

FOKUS/DEPO PORTAL