SEMIR HALILOVIĆ/ PRIJE RATA BILO JE LAKŠE

Kako se dogodilo da jedna Medina danas želi glasati za onoga koji psuje Boga dž.š.?!


01.09.14, 10:34h


Reče mi jedna kako će glasati za jednog. Kažem joj, i nije ti neki izbor. "Šta imaš protiv njega" pita me, gotovo drsko. Velim, meni je dosta što sam čuo da psuje, neuzubiLLah, Boga. "Pa šta" odgovara mi ona. "Ako je tebi pa šta, meni je to i previše, odgovaram joj. Nevoljko priznaje kako ne zna ništa o politici, ali zna da neće glasati za SDA i SDP.


Zove se Medina. Potiče iz centralne Bosne. Možda joj je neko, nekada, i ispričao odakle potiče njeno ime. Možda o njemu ne zna ništa, niti želi da zna. Kako god bilo, ona se zove Medina i ne shvata da bi i nju, samo zato što se zove Medina, uništili i obezvrijedili, ponizili ili protjerali oni koji su sistemskim (pre)usmjeravanjem školstva i "modernizacijom života" i nju, usput, naučili da joj ne ne smeta što neko, neuzubiLLah, psuje Boga dž.š.


Ima dvadeset i kusur godina. Oni koji su joj nadjeli ime su, pretpostavljam, znali o vjeri, naciji, nama, njima, zabranjenom i dozvoljenom puno više nego što ona zna danas. Vjerujem i da su roditelji njenih roditelja, opet, znali više jer su svoju djecu usmjeravali pa je prije dvadesetak godina tek rođeno dijete dobilo ime Medina, u vrijeme kada su Bošnjaci najčešće davali tuđa imena svojoj djeci kako bi izbjegli bilo kakvu vrstu neugodnosti u, suštinski, ateističkom sistemu SFRJ.


Međutim i nakon stotinu hiljada ubijenih Bošnjaka Muslimana, nakon milion raseljenih ljudi, na desetine hiljada osakaćenih i gotovo pedeset hiljada poniženih žena, nakon što gotovo svaka porodica u svojem krilu ima najmanje jednu ranu i doživotne PTSP ratne traume, treba se ozbiljno zapitati gdje to ide naše društvo, ko smo to mi i šta smo to uradili na kolektivnoj svijesti kada među nama živi veliki procenat ljudi kojima ne smeta što neko, ko želi vlast nad Bošnjacima Muslimanima, neuzubiLLah, psuje Boga dž.š.

 

Ubijali su nas zato jer smo nosili muslimanska imena. Ponižavani smo i raseljavani jer smo vjerovali u Allaha dž.š. ili smo poticali iz takvih porodica. U sjevernoj Bosni dogodilo se i to da su četnici jednom od zarobljenih civila rekli "skidaj gaće" kako bi provjerili da li je Musliman ili nije. Dakle, njima čak nije bilo važno koji od islamskih vjerskih obilježja mi nosimo i provodimo: farz, sunnet, ime, običaj, njima je bilo važno da nas prema tome preoznaju i samo zbog toga mrze, ubijaju, ponižavaju i raseljavaju. Međutim, takav isti tretman Bošnjaci Muslimani na prostoru svoje domovine imaju već tri stotine i petdeset godina, a posebno u zadnjih stoljeće i po, zbog čega je naša historija gotovo bilježnik naših stradanja, progona, raseljavanja i sistematskog uništavanja.

 

Ko smo to mi i šta smo to uradili na kolektivnoj svijesti kada među nama živi veliki procenat ljudi kojima ne smeta što neko, ko želi vlast nad Bošnjacima Muslimanima, neuzubiLLah, psuje Boga dž.š.


Međutim, šta se to dogodilo sa nacijom koja je počela biti indiferentna prema onome radi čega ih ubijaju!? Da li misle da će njihovi dželati zbog toga biti blaži? Da će ih to spasiti muka? Da li su odgojeni da bježeći od sebe i onoga što jesu pokušaju preživjeti negirajući sopstvenu suštinu ili prihvatajući tuđe stavove o samima sebi, svojoj vjeri i svojim vrijednostima. Kako se dogodilo to da jedna Medina želi glasati za nekog kandidata koji psuje Boga dž.š., pri tome obećavajući da će spasiti Bošnjake Muslimane, učiniti za njih ovo ili ono.


Korijeni našeg nacionalnog lutanja mogli bi se pronaći od vremena dolaska Austrougara na ove prostore. Potom su sve verzije Jugoslavije, od kraljevine do federacije, dovele muslimanski narod sa ovih prostora na ivicu nevjerstva, bijega od sopstvene suštine, negiranja sopstvenih korijena, vjere, predaka, historije, junaka i pravo je čudo da se takav narod uopšte uspio oduprijeti četničko-ustaškim navalama na BiH, jer je u vjerskom i nacionalnom smislu bio potpuno uspavan, odveden sa svojih izvora. Pretpostavljam da su nasilne miloševićevsko-tuđmanovske i karadžićevsko-bobanovske javne prijetnje učinile jako puno na vjersko-nacionalnom buđenju Bošnjaka jer su tada shvatili kako ih gledaju oni radi kojih su pristali odustati od samih sebe.


Međutim, ma šta da se dogodi Bošnjacima, oni i dalje pokušavaju biti "mlađi brat" ostalim narodima bivše Jugoslavije. Puštaju da se na njihov račun zbijaju šale, da ih gledaju kroz ćevape i pljeskavice, da im se negira pamet a priznaje šaljivost, da ih minimiziraju u svakoj ozbiljnoj priči te da im kao milostinju udjeljuju priznanje da su, uopšte, tamo nekakav narod.

 

Karadžić i Boban, odnosno Milošević i Tuđman su javno saopštili svoje ciljeve i politike, i nije se bilo teško opredijeliti na koju stranu otići. Danas, među nama Bošnjacima postoje neprijatelji našeg naroda, naše države i naše vjere...


Ne priznaju nam bošnjaštvo, napadaju nam islam, ruše nam džamije, istjeruju nas iz kuća, zabranjuju nam bosanski jezik, ne daju nam da štampamo našu historiju, ponižavaju nam sestre, majke i žene, skrnave nam rodnu grudu, prekopavaju nam mezarja, razbacuju nam kosti i postavlja se pitanje šta još treba da nam se dogodi da bi u našem narodu postojala još ijedna Medina koja bi sebi mogla dozvoliti da glasa za onog kandidata koji, neuzubiLLah, psuje Boga dž.š., smatrajući da će nam s takvim kandidatom biti bolje.

 

Ma kako se danas činilo, moram priznati da je predratno vrijeme bilo kud i kamo lakše. Karadžić i Boban, odnosno Milošević i Tuđman su javno saopštili svoje ciljeve i politike, i nije se bilo teško opredijeliti na koju stranu otići. Danas, među nama Bošnjacima postoje neprijatelji našeg naroda, naše države i naše vjere koji vladaju Bošnjacima Muslimanima jer ih milozvučnim glasom pozivaju na reforme društva javno, dok u privatnim druženjima psuju, neuzubiLLah, Boga dž.š. Takvi kandidati, putem glasova Bošnjaka Muslimana, vladaju i žele da nastave sa tom praksom dok muslimanski narod ne dovedu u predvorje ovozemaljskog Džehennema. Ko to ne vidi, taj ništa ne vidi, a ko ništa ne vidi, vala mu i jest' mjesto pod vlašću onih na koje liče.

 

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, a ne stavove DEPO Portala.
Molimo čitaoce da se u svojim komentarima suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. DEPO Portal zadržava pravo da takve i slične komentare ukloni bez najave i objašnjenja.

 

 

 

 


Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook