RATOBORNA POLITIČARKA OTKRILA NJEŽNU STRANU

Dušanka Majkić kakvu ne poznajete: Moja poetska duša pomalo se izgubila...

Arhiva03.04.14, 14:33h

Magazin Start svojevremeno je objavio razgovor za zastupnicom u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Dušankom Majkić, u ovdašnjoj javnosti poznatoj kao ratoborni predstavnik SNSD-a u državnom parlamentu čije izjave najčešće potpaljuju požar u federalnom dijelu zemlje, u kojem se ova političarka predstavlja u posve novom svjetlu

Dušanka MajkićIzvor: Startbih.info

Magazin Start svojevremeno je objavio razgovor za zastupnicom u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Dušankom Majkić, u ovdašnjoj javnosti poznatoj kao ratoborni predstavnik SNSD-a u državnom parlamentu čije izjave najčešće potpaljuju požar u federalnom dijelu zemlje, u kojem se ova političarka predstavlja u posve novom svjetlu.

Naime, iako je povod intervjua bila njena nekadašnja izjava da 25. novembar ne može biti Dan državnosti BiH (koja ni do danas nije promijenjena), zbog koje je, prema medijskim tvrdnjama, dobila 150 prijetnji smrću, Dušanka Majkić je za bh. magazin ispričala detalje iz svoje mladosti i života koje su malo poznate javnosti.

Ispričala je zašto danas više ne pije kafu u Sarajevu, zašto nikada ne bi ni živjela u glavnom gradu BiH, zbog čega smatra da je Milorad Dodik pravi pozitivac, kako je spasila Bošnjakinju u ratu, kako su je razočarale prijateljice, te koliki je bila ljubitelj knjiga zbog kojih je na cjedilu ostavljala čak i svog momka, kasnije supruga...

"Bilo je tada moderno iz Banja Luke preseliti se u Sarajevo, kao grad većih mogućnosti. Danas, evo ispada da je nekada bolje da se sve želje ne ostvare"

SREĆOM, NE OSTADOH U SARAJEVU: Dušanka Majkić tvrdi da ne bi mogla živjeti u Sarajevu! No, priznaje da je početkom devedesetih godina prošlog vijeka umalo postala stanovnica glavnog grada Bosne i Hercegovine.

- Bilo je tada moderno iz Banja Luke preseliti se u Sarajevo, kao grad većih mogućnosti. Danas, evo ispada da je nekada bolje da se sve želje ne ostvare – ispričala je Majkićeva.

Dušanka Majkić tada je navela i kako joj je Sarajevo posebno postalo daleko od srca kada je gostujući u emisiji FTV "Pošteno govoreći" dobila oko 150 telefonskih prijetnji smrću, nakon čega su je policajci morali otpratiti do entiteske linije na Vlašiću.

- To je u meni izazvalo ogorčenje. Niko od medija nije napisao ni riječ osude za prijetnju smrću. Zapanjena sam činjenicom kako je neko zbog mog mišljenja da 25. novembar ne može biti praznik u BiH spreman da me ubije – ogorčeno je izjavila tada Majkićeva.

Iako već mnogo godina iz Banje Luke dolazi na posao u Sarajevo, više ne šeta glavnim gradom niti pije kafu u njegovim restoranima i kafićima. Kaže da bi sada imala nelagodu. Iako to nije izgovorila, da se primijetiti kako se osjeća kao persona non grata.

NESPUTANA MLADOST U TESLIĆU: Ova 57-godišnjakinja rođena je u Tesliću. Kada priča o svojoj mladosti, u gradu Banje Vrućice i rijeke Usore, primjetan je zanos. Sebe u mladosti opisuje kao fanatičnog zaljubljenika u literaturu. Kaže da čak nije morala u školi dolaziti na časove likovne umjetnosti, osim kada je trebalo da odgovara za ocjenu - peticu. Također, veli da nije morala pisati ni lektiru.

"Toliko sam čitala da zaista nisam morala pisati. Znala sam ostaviti mog muža, koji je u to vrijeme bio moj dečko, da me čeka na dogovorenom mjestu dok ja ne pročitam dvije-tri strane knjige koje su mi ostale do kraja"

- Toliko sam čitala da zaista nisam morala pisati. Znala sam ostaviti mog muža, koji je u to vrijeme bio moj dečko, da me čeka na dogovorenom mjestu dok ja ne pročitam dvije-tri strane knjige koje su mi ostale do kraja – prisjeća se Majkićeva.

Ponosi se svojom nesputanom i kreativnom mladošću i ljudima s kojima se družila.

- Danas kada pomislim na te ljude, uopšte ne znam koje su nacionalnosti bili. S ove distance, ti ljudi su za mene bili neobilježeni. I mi smo izlazili u kafiće, ali smo se tamo takmičili ko više zna latinskih sentencija (mudrih izreka) i poezije – ispričala je Majkićeva.

PORODIČNE TRAGEDIJE: No, 1973. godine njena sestra, za koju je bila, ističe, jako vezana, poginula je u saobraćajnoj nesreći. Nedugo zatim umire joj i majka. Njen idealistički svijet polako se urušava pred stvarnim životom.

- Da moj otac nije bio pragmatičar, vjerovatno bih završila svjetsku književnost, priznaje.

Nakon porodične tragedije Dušanka odlazi u Banju Luku gdje završava višu ekonomsku komercijalnu školu i dobiva posao u EI RUDI ČAJEVAC. Prvi posao u ovoj firmi bio joj je spoljna trgovina. A onda je prešla u sektor razvoja novog naoružanja i vojne opreme.

- Jedna sam od rijetkih žena koje su se bavile tim poslom. Moje ime bilo je itekako poznato u svijetu namjenske industrije bivše Jugoslavije, tvrdi Dušanka Majkić.

JEDINA ŽENA MEĐU OFICIRIMA: Sjeća se da je prilikom sastanka vezanog za razvoj tenka T84 bila jedina žena među oficirima i muškim stručnjacima. I nije tako nešto bila rijetkost. Poslu je pristupala predano i revnosno. U novotravničkom Bratstvu nekoliko godina pred rat, prisjeća se, dok je trčkarala oko raketnog sistema Orkan, vidjevši je u zanosu, obratio joj se oficir bivše JNA.

Dušanka Majkić i Milorad Dodik

"Aj, majko, pomislila sam, prvi put čujem političara koji ne razmišlja na klasičan način. Još dvije-tri njegove rečenice izrečene tom prilikom bile su dovoljne da se učlanim u SNSD i pokušam"

- Rekao je: Neobično je vidjeti ženu u ovakvom okruženju, a posebice taj Vaš žar. Je li znate da ovo oružje ubija? Rekla sam mu: Nikada nisam razmišljala o oružju na taj način. Uvijek sam mislila: cijev pa na kraju cvijet. Ubrzo će se ispostaviti da su moji snovi bili baš snovi – govori Dušanka Majkić.

Kada su cijevi, pa i one iz Bratstva, počele gruhati po Bosni i Hercegovini, Dušankin muž umire od moždanog udara. Bio je uposlenik JNA-ovog vazduhoplovnog zavoda Kosmos u Banjoj Luci. Majkićeva ostaje sama sa dva malodobna sina i brigom o privatnoj informatičkoj firmi u kojoj je radilo 17 inžinjera. U Banjoj Luci se u to vrijeme počinju, kako kaže, dešavati javni i tajni slučajevi. Svakim danom bilo je manje nesrpskog stanovništva.

- Primila sam na posao kćerku jednog uglednog profesora sa Elektrotehničkog fakulteta, Bošnjaka. Zajedno sa dekanom istog fakulteta, Brankom Dokićem, spriječila sam njihovu deložaciju iz stana, u koji su htjeli ući izbjeglice iz Hrvatske. Imala sam problema zbog toga. Ali, u to vrijeme bila sam apolitična i veliki protivnik svih tih dešavanja, kaže Majkićeva.

NAJTEŽI TRENUTAK: S druge strane, spominje i slučaj velikog razočarenja u jednu od svojih najboljih drugarica, koja je bila iz miješanog braka: otac Bošnjak, majka Srpkinja.

- Odmah na početku rata je rekla: ja i sestra znamo gdje smo, majka neka gleda. To me je tako razočaralo, da nikada više s njom nisam progovorila. Ona je potom otišla u Njemačku, mislim da danas živi u Sarajevu. Ne znam, možda sam teško prihvatila njene riječi i zbog činjenice da sam majku rano izgubila, objašnjava Majkićeva.

Njen najteži trenutak, prema vlastitom priznanju, bilo je u vrijeme ofanzive Armije BiH i HVO-a na području Bosanske krajine. Danima su kružile priče o mogućem padu Banje Luke. Nju su prijatelji iz Beograda pozivali da se preseli dok je vrijeme i ne igra se svojom i sudbinom svoje djece.

- Stala sam pred svoj, kako ga zovem, književni izlog i gledala šta da ponesem sa sobom. Sin mi govori kako ljudi gledaju da ponesu odjeću ili obuću, a ja knjige. Nisam mu mogla objasniti da bi dio mene ostao među tim knjigama. Strašno je bilo u tom trenutku donijeti odluke koje bi imale dalekosežne posljedice, veli Majkićeva.

MEŠA I IVO: "Pisci za koje mogu ustvrditi da su čak formirali dio mojih životnih svjetonazora su Ivo Andrić i Meša Selimović. Mešu umalo da i lično upoznam. Međutim, bili su to posljednji dani njegova života kada je bio teško bolestan. Prenijeli su mu moju želju da ga vidim, ali on je poručio da je bolje da ga pamtim onakvog kakvog sam ga zamišljala, a ne onakvog kakvim bi ga vidjela u tim teškim danima za njega

 

PLATA OD 6.000 KM: Dušanka Majkić kaže da mjesečno prima 6.000 KM plaće. Dodaje da novinari nisu pošteni i da imaju priliku napisati ko stvarno od poslanika zarađuje pare, a ko ne. Ona ih, tvrdi, pošteno zarađuje. U svoj imovinski karton 2006. godine upisala je da je za godinu dana zaradila 60.000 KM kroz plate i naknade, da ima stan u Banjoj Luci vrijedan 90.000 KM, vozilo od 25.000 KM, te račun u Raiffaisen banci visok 20.000 KM. Navela je i da je njen sin Dejan te godine zaradio 6.000 KM i da ima vozilo vrijedno 15.000 KM. Je li se njen karton promijenio nakon tri godine?

- Nije mnogo. I dalje imam stan. Štedim novac da sinu kupim stan. I imam škodu oktaviju. Zbog sukoba interesa ne vodim više firmu – kaže Majkićka.

SUSRET SA MILORADOM DODIKOM: Nije otišla. Ostala je u Banjoj Luci, u svojoj firmi. Bila je okružena uglavnom inžinjerima i, kako tvrdi, izolovana od politike. Prvi glas o njenom mogućem angažmanu dolazi 1997.godine od jednog predstavnika SNSD-a. Odbila je ponudu. Ali, uskoro se u Banjoj Luci održavao sajam privrede. Hvali se kako je štand njene firme bio najbolji. Primijetio je to i Milorad Dodik, tadšnji i sadašnji premijer Vlade RS. Njega je Majkićeva do tada gledala samo na TV-u i nije kod nje izazivao veliku pozornost.

- Ali tada je neko iz njegove pratnje rekao: Evo ova žena ima bolji kabinet nego vi. A Milorad će: Tako i treba, ona je sama pravila svoj kabinet, a ja sam svoj dobio. Aj, majko, pomislila sam, prvi put čujem političara koji ne razmišlja na klasičan način. Još dvije-tri njegove rečenice izrečene tom prilikom bile su dovoljne da se učlanim u SNSD i pokušam – kaže Majkićeva.

Njen start u politici je bio munjevit. Odmah je postala predsjednica aktiva žena SNSD-a i po automatizmu član Glavnog odbora stranke. To ju je dovelo do današnje visoke pozicije u Domu naroda Parlamenta BiH. U međuvremenu, završila je i fakultet i 2006. godine postala diplomirani ekonomista!

Ona je iznimno glasna u izricanju svojih stavova i zastupanju interesa naroda iz kojeg dolazi. U nekoliko navrata je istakla kako je pitanje Bosne i Hercegovine u bošnjačkim rukama, kao što je bilo pitanje Jugoslavije u srpskim rukama. U oba slučaja radilo se ili se radi o većinskom narodu. Njena idealna BiH je, kako tvrdi, takmičenje između Federacije BiH i Republike Srpske. Ali što se tiče budućnosti države, Majkićeva prognozira:

- Zabrinuta sam jer nema ni minimuma zajedničkog interesa za njenu budućnost u kojoj bi svi imali svoja prava – zaključuje Majkićeva.

Priznaje da se njena poetska duša pomalo izgubila. Priznaje i da je shvatila da politika ne oplemenjuje ljude.

- Mislim da ih kvari – zaključila je Majkićeva. Mišljenje vjerovatno nije promijenila. 


(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)